Home / Financije / EU – šansa za softveraše i propast za IT logističare

EU – šansa za softveraše i propast za IT logističare

Informatička tehnologija kod nas tradicionalno se stavlja po strani iz više razloga. Temeljni je to što do sada nismo imali u Vladi političare koji su u stanju razumjeti što bi IT mogao donijeti Hrvatskoj, pa kao rezultat imamo javnu upravu koja se prema IT-u odnosi kao prema ružnom pačetu. Paradoks cijele priče je činjenica da se na IT trošilo mnogo novca i da smo za taj novac trebali dobiti daleko više. Mnogo se trošilo na ono što je zovem ‘željezo’, dakle čisti hardver, a vrlo malo se investiralo u usluge i znanje, pa nažalost imamo javnu upravu kao skup umreženih pisača strojeva. Imao sam prijedlog dosta državne IT infrastrukture i mogu reći da se u prethodnim godinama nije štedjelo na količini servera, serverskih soba, ali se istovremeno vrlo malo trošilo na kompetenciju ljudi koji tim sustavima upravljaju. Vrlo se malo energije trošilo na to da izračunamo koja su to optimalna rješenja, a uopće se nije vodilo računa o nekoj objedinjenoj strategiji koja bi omogućila lakše i jeftinije povezivanje institucija i razmjenu podataka.

Neučinkovitost državne uprave guši građane i poduzetnike, koliko bi se stvari mogle poboljšati uvođenjem raznih e-usluga? Očekujete li ih uskoro neke pomake u tom kontekstu? Državni IT podijeljen je na stotine malih i nepovezanih otoka; nedostatak sustavnih strategija državnog IT-a rezultirao je fragmentiranjem podataka i nepovezanošću institucija. Stoga kada želimo dobiti pojedini podatak za koji znamo da postoji u drugoj instituciji, umjesto da povežemo te dvije institucije kako bi razmjenjivale podatke, šaljemo stranke – građane ili poduzetnike – u lov na desetke besmislenih potvrda. U Sloveniji, primjerice, postoji zakon koji zabranjuje da jedna institucija prikuplja podatke koje druga institucija već posjeduje. No mora se priznati da je aktualna vlada prepoznala te probleme i neki skromni pomaci vide se već danas.

Kada će se i koji Vladini ‘open data’ projekti realizirati? Kako bi to moglo biti zanimljivo poduzetnicima na način da iz tih podataka mogu izvući korisnu informaciju? Nisam uključen u dio koji se odnosi na objave javnih baza podataka na tehničkoj razini, pa ne mogu govoriti o tome što će Vlada odlučiti objaviti. Uključen sam u rad savjeta za otvorenu vlast, što je dio međunarodnog napora za povećanje otvorenosti i transparentnosti rada Vlade (ali i svih ostalih razina) i dio našeg posla je da tražimo i inzistiramo da Vlada objavi što više podataka do kojih dolazi. Država bi morala dati svoje podatke, poduzetnici i civilno društvo ideje, sve kako bismo kreirali nove i inovativne usluge građanima, a u procesu stvaranja tih usluga otvarali radna mjesta za naše informatičare.

Postoji li politička volja da se omogući slobodan pristup javnim podacima? Koliko smo daleko od toga da npr. kao Austrija iskorištimo te podatke za razvoj novih rješenja i poticaj ICT industriji? Postoji deklarativna podrška i znam da postoje konkretni pomaci unutar državne uprave; što ćemo u konačnici dobiti jako ovisi o političkoj snazi te podrške i veličini vizije onih koji o tome odlučuju. Mislim da je došlo vrijeme da nas Vlada jednom i ugodno iznenadi.

U Austriji je do razvoja e-uprave i izgradnje tzv. elektroničkog identiteta građana i tvrtki došlo zbog ogromnog pritiska poslovnog sektora. Je li to moguće kod nas, koliki je otpor državnog sektora prema informatizaciji? Dobrim smo dijelom zastranili u situaciju iz koje će se teško biti izvući budući da dio koji se odnosi na elektronički identitet nije dobro reguliran i taj je posao povjeren državnom monopolistu Fini, koja nema temeljno razumijevanje što bi elektronički identitet trebao biti. Potom je tu pitanje odabira pogrešne tehnološke platforme, rijetko visoke cijene usluge, birokratiziranog pristupa izdavanju, nepoštovanju temeljnih informatičkih standarda, pa kao rezultat…