NOVI BIZNIS Počinje otvaranje carinskih skladišta za ‘non EU’

Tvrtka Stanić ulazi u projekt carinskog skladišta namijenjenog svim poslovnim partnerima, koje omogućava lakše plasiranje robe kroz pojednostavljeni postupak carinjenja.

Prilika je to za spas nekih tvrtki, a drugih da dodatno razviju svoje poslovanje, ali teško je reći da će geografski položaj Hrvatske omogućiti procvat tog posla. Potvrdu o tim planovima dobili smo od tvrtki Stanić, Gebruder Weiss Hrvatska i Trast, međutim, nisu bili konkretnije u svojim odgovorima. Lider od svog izvora saznaje da bi u razvoj tog posla trebali krenuti i Inter europa i Logwin, a nešto se šuška i o vukovarskom Interšpedu, ali nismo mogli dobiti potvrde iz tih tvrtki. Direktor Lagermaxa Goran Latin veli da oni uslugu carinskog skladištenja imaju već od 2000. i to je bilo sve što se od njega moglo čuti. No vrlo je moguće, barem tako smatraju izvori, da i oni idu u tom smjeru.

Ta ideja, gotovo sigurno, nije u začetku, ali koliko je odmakla kod pojedinih tvrtki pitanje je jer se čini kao da je kriju kao zmija noge. Vidi se to i iz odgovora dviju kompanija koje su odgovorile na naš upit. U Gebruder Weissu Hrvatska, koji u Hrvatskoj 12 godina pruža skladišne usluge, vele da ideja o skladištima nije neki problem, ali da u njih valja ulagati kroz IT tehnologije jer je to vrlo zahtjevna nis u kojoj današnji klijenti traže kvalitetu, a istovremeno pokušavaju ostvariti znatne uštede kroz outsourcing. O razvoju carinskog skladišta u Hrvatskoj direktorica te tvrtke Barbara Bujačić misli da je dobra prilika za domaće tvrtke, ali bilo bi poželjno da se stvari i bolje okruženje.

Carinska skladišta imaju budućnost ako Hrvatska dobije važnost na prometnom povezivanju istoka i zapada, ali nije mi jasna strategija hrvatske vlade. Mi moramo znati hoće li investirati u riječku luku ili Ploče, hoće li ulagati u željeznice i kada. Znači, čekamo strateške odluke, jer bez njih nema investicija – kaže Bujačić. O Luci Rijeka, odnosno o željezničkoj objašnjenju daje predsjednik Uprave Luke Vedran Dević u intervjuu u ovom broju Lidera. Ovdje samo podsjetimo da je Vlada iz racionalnih razloga odlučila obnoviti sadašnju prugu Rijeka – Zagreb – Botovo, a gradnju nizinske ostavila je za bolja vremena. Usprkos tome, priliku u tom poslu vide i u tvrtki Stanić u vlasništvu Zvijezdana Stanića, u kojoj kažu da se stvarala ideja i potreba za projekt carinskog skladišta tipa ‘A’ i ‘D’. Potonji koristio bi se za potrebe tvrtke Stanić, a tip ‘A’ bio bi namijenjen svim poslovnim partnerima.

Naine, objašnjava Tea Barišić iz te tvrtke, carinsko skladište tipa ‘A’ omogućava lakše plasiranje robe kroz pojednostavljeni postupak carinjenja. U toj kompaniji imaju skladišta površine 600 četvornih metara u temperaturnom rasponu od +4 do -20 Celzijevih stupnjeva. Osim toga, kao adut te kompanije, centralni poslovno-distribucijski kompleks smješten je u Kerestincu, a njegova je glavna funkcija skladištenje, manipulacija i logističko upravljanje poslovanjem roba posebnih režima čuvanja. Ukupna površina skladišta je 7000 četvornih metara, pa iako nije direktno odgovoreno na naše pitanje, vjerojatno bi ondje trebalo biti smješteno i carinsko skladište.

Predsjednik Uprave Trasta Miljan Begović kaže da carinska skladišta imaju u svim njihovim centrima već 20 godina.

Posebno planiramo i širili smo tijekom prošle godine carinsko skladište u Rijeci, a očekujemo da će se u kontinentalnim dijelovima zemlje ukupan broj u Hrvatskoj smanjivati nakon ulaska u EU. Ostaje za vidjeti hoće li se pozitivan trend prenijeti na naše centre Split i Zadar, ali to sada nažalost nije bio slučaj. Pretpostavljamo da će se nadalje razvijati Ploče i Rijeka jer te luke imaju popratne službe za uvoz u EU iz trećih zemalja. Nažalost, ostale luke nemaju taj status tako da je za očekivati da će se i promet preko tih luka za određene luke smanjiti. Primjerice Split, koji je danas glavna luka za uvoz voća, nakon ulaska u EU to neće sigurno više biti jer neće imati sve potrebne službe – kaže Begović.

Razlog takvog prestrojavanja je prilagodavanje novim okolnostima ulaska Hrvatske u EU jer će tada to značiti i ulazak u jedinstveno područje schengenske zone. Tako će špediteri, kojih je tri tisuće u Hrvatskoj, biti suočeni s tamošnjom konkurencijom, koja će moći iz bilo kojeg dijela Unije pružati svoje usluge prijevoznicima. No problemi takve prirode već postoje jer, kaže nam jedan sugovornik, tu i tamo pojavljuje se neki prijevoznik na granici koji ne treba špeditersku uslugu jer ju je već dobio u Srbiji. Tamošnji špediteri mogu biti garantirani od Bruxellesa da njihova usluga vrijedi i prijevoznici mogu slobodno prevoziti robu bez zaustavljanja u Hrvatskoj.

Gledajući tom logikom, a sudeći pak prema tome što osim sadašnjih stranih kompanija u Hrvatskoj nema na vidiku i nekih drugih (barem to tako sad izgleda) koje bi bile zainteresirane investirati u carinska skladišta, jasno je da pravilna geografska pozicija Hrvatske nije dovoljna. U tom smislu riječi Barbare Bujačić o strategskom određenju Vlade dobivaju na važnosti jer bez kvalitetne željezničke infrastrukture i razvoja luka, prije svega riječke luke, ne može se očekivati baš onakav razvoj carinskih skladišta kao što na prvi pogled upućuje geografski položaj. Uostalom, pozicija riječke luke, zlata vrijedna, u koju se dugo godina nije ulagalo, to potvrđuje.

Carinska skladišta, dakle, bit će isplativa za jedan dio uhođanih skladišnih tvrtki te dobra prilika za prestrojavanje špeditera, ali Hrvatska neće ni izbliža izvući korist koju je mogla izvući da se na vrijeme definirala prometna strategija.