Svevtemeli hod NA VISOKIM POTPETICAMA

Ostvare li se prognoze o sveprisutnosti i općeprihvaćenosti e-lisnica, novčanici bi uskoro mogli pasti u zaborav. Uživajmo u njima dok još imaju kakvu-takvu svrhu.

Što nosimo u torbicama i bismo li rado zavirili u nečije druge, ne treba ni pitati. Jasno je da su ženske torbice (ali i muške verzije) odvijek bile znakovi prestiža. Na spomen imena poput Birkin, Kelly’s, Lady Dior moderušama zasjaje oči. No što je s novčanicama? Osim što su neizbježni u svakoj torbici, vidljivi su na gotovo svakom društvenom događaju. Nije nevažno kako izgledaju. Nerijetko se dogodi da je novčanik skuplji od svog sadržaja pa je tako najskuplji ženski onaj modnog brenda Balenciaga. Riječ je o lisnici napravljenoj od najmekše, sjajne, crne, ‘vintage’ kože sa šarenim uzorcima. Kopča s Balenciaginim logom izrađena je od najkvalitetnije platine, a unutrašnjost je također luksuzna, s osam pretnica za kartice te za novčanice i sitniš. Cijena? Prava sitnica – 500-tinjak eura.

No što kad se takva dragocjenost zagubi zajedno s još dragocjenijim sadržajem? Brend Dunhill doskočio je tom problemu izradivši virtualno neuništivu lisnicu. Riječ je o biometrijskoj lisnici koja ima ‘bluetooth’ alarm, oklop od karbona i senzor za otiske prstiju. Cijena i nije tako strašna kad se sve to uzme u obzir. Oko 700 eura.

Za one koji se pak ne boje krade mnogo luksuznih brendova, poput Hermesa, Trussardija, Chloe ili Louis Vuittona, nudi cijenom prihvatljivije, a opet vrlo luksuzne modele.

Cipele s potpeticom ne vraćaju se sve do sredine 19. stoljeća. Četvrtdesetih godina 20. stoljeća pariška pjevačica Mistinguett, tadašnja kulturna žena koncertnih dvorana, poznata i kao velika retifistica (cipele su joj bile štiti), postaje idealan model Andréa Perugie, prvog zabilježenog dizajnera potpetica. Perugia je bio talijanskog podrijetla, sin postolara. Sa 16 godina nije mu se više sviđao očevo staromodni stil pa je izabrao nov put u dizajnu cipela. Pripisuje mu se zasluga za izum cipela stilletto. No unatoč velikim postignućima talijanskih dizajnera Roger Vivier preuzeo je većinu zasluga u razvoju potpetica. Osmislio je čelični štap koji je postavio unutar pete kako bi omogućio veću izdržljivost i stabilnost.

Na popisu je zalužnih za razvoj potpetica i Salvatore Ferragamo. Slično kao Vivier, u mladim je danima već vodio vlastiti butik i s dobrim okom za dizajn i kreativnim duhom ubrzo počeo primati priznanja. Kad je od 1953. potpetice uključio u svoje kolekcije, uskoro je dobio nadimak ‘postolar zvijezda’. Modele njegovih potpetica nosile su, među ostalima, Marilyn Monroe i Audrey Hepburn. Potpetice su od tada pa do danas ostale kulturni modni komad.

Žene vole potpetice jer se u njima osjećaju ženstvenije, noge su im vitke, a silueta izdužena. Iako to katkad donosi bol, patnju i nepraktičnost, za ljepotu se trpi. No potpetica kao simbol ženstvenosti nije uvijek imala tu funkciju, to je bio izum u praktične svrhe. Naime, u 15. stoljeću potpetice su izumjene za muškarce jahaće kako njihove hlače ne bi zapaljale za stre- mene – objašnjava Tea Murić, vizažistica i apsolventica modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Modni svijet već je stoljećima zaljubljen u potpetice, no stvari su se opet počele mijenjati, kaže Murić. Ove sezone nosit će se potpetice od dva, dva i pol do maksimalnih pet centimetara. U svojim kolekcijama nude ih dizajneri kao što su Yves Saint Laurent, Valentino, Chloé, Chanel, a sve ih više nose i dame na crvenim tepisima. Dizajner Jeffrey Campbell ove je godine napravio novu kolekciju cipela s potpeticom i za muškarce. Već ranih 1700-ih kralj Ljubljana bio je poznat kao ljubitelj cipela s potpeticom. Ipak, upitno je hoće li takva vrsta cipela ikada više biti neizostavan dio muške mode.

Mladen Orešić, profesor na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smatra da većina osoba trenutno želi po svaku cijenu impresionirati, zato prihvaća sve i svašta. Zanimljivim trendovima smatra traženje originalnog izričaja u svekolikoj zasićenosti te nalaženje dodane vrijednosti u inteligenciji inovativnog rješenja, poput odgovornosti prema planetu. Njegova definicija dizajna jest da on optimira niz humanističkih, tehničkih i ekonomskih čimbenika i time postiže kvalitetu, a izdizanjem nekog od tih čimbenika komunicira svojom osobnošću.

Podrazumijeva se da je originalan i po mogućnosti inovativan, no u svakom slučaju etičan i nadasve inteligentan. Tako se izbjegava upitnost dobrog dizajna, a dobiva prilika za postizanje iznimnoga – naglašava Orešić i zaključuje da takav dizajn u pravilu nosi i dodanu vrijednost te ga tržište samo prepoznaje i traži.

Danas se dizajn sve više brendira i svaki dizajner želi zaštititi svoj proizvod. I to je jedna vrsta izražavanja statusa u društvu – dodaje Murić i ističe da boja postaje nezaobilazan medij, pa tako, primjerice, igra jedinstvenu ulogu u Louboutinovim potplatima i čini njegov brend prepoznatljivim. Smatra da se dobar dizajn sastoji od funkcionalnosti, ekonomičnosti te potreba i svrhe u nekim životnim uvjetima.

Sve su to elementi koje dobar dizajn mora sadržavati, pri- tom uključujući najvažniji element – kreativnost. To je tajna dobrog dizajna – zaključuje Murić.

Kako stvoriti bezvremenski dizajn, pitanje je na koje vjerojatno ne postoji pravi odgovor. Dizajn se mijenja, razvija. Na primjeru potpetica može se vidjeti da su evoluirale još od starog Egipta, gdje su zabilježene na freskama, preko razdoblja u kojim su ih nosili mesari da bi mogli hodati iznad krvi i crijeva pa do srednjeg vijeka kad su nošene klopmpe kako bi se ljudi zaštitili od prljavštine i blata. Kakav nas redizajn očekuje u budućnosti i hoćemo li ‘hodati pola metra iznad zemlje’, kako je pjevala rock-skupina Kojot, tek trebamo vidjeti.