Home / Tvrtke i tržišta / Jednostavnost umjesto sljedova

Jednostavnost umjesto sljedova

Poslovni predah od jednog sata i 50 kuna sve su više na cijeni, a trendovi u gablecima uključuju jednostavnu i laganu hranu, brzu pripremu, povoljne cijene, gratis piće, raznovrsnost i domaće namirnice. Iako su troškovi reprezentacije u pojedinim tvrtkama smanjeni od 30 do čak 70 posto, restoranski stol još uvijek je prihvatljivije mjesto za poslovne sastanke s partnerima od uredskog. Velika konkurencija ugostiteljskih objekata koji pripremaju brza jela, gablece ili zastupaju kreativnu kuhinju te prilagođavanje cijena trenutačnom standardu stanovništva potaknuli su i radni narod da za vrijeme stanke ode na ručak, umjesto da dnevni obrok konzumira iznad tipkovnice računala.

Iako ugostiteljska slika Zagreba, u kojem živi i radi najviše poslovnog svijeta, ne izgleda najviše unazad par godina jer je dosta restorana stavilo ključ u bravu od početka ekonomske krize, ponuda ručkova danas je možda najmaštovitija, a natjecanje konkurencije u originalnosti ponude vrlo zanimljivo. Popularni gablec vratio se u velikom stilu, bilo u obliku variva od graha ili ‘fensi’ dekoriranog rižota sa škampima.

U svjetskim poslovnim trendovima već dugo se na ručkovima ne konzumiraju sljedovi jela, što i kod nas postaje sve češća praksa. U igri su jednostavnija, zdrava, domaća jela poput variva, tjestenina, ribica, u rasponu cijene između 30 i 50 kuna. Ljudi vole da im se jelo posluži u što kraćem roku, da je ukusno, da ih zasiti, ali ne ubije i da zbog toga ne moraju sljedeći dan štedjeti u kupnji. Takva ponuda toplih gableca još uvijek se može naći na par lokacija u središtu grada, poput nezaboravnog Blata, koje nudi dnevne raznovrsne gablece po prihvatljivim cijenama, kod glasovitog Mimice, koji vizualno nije baš vrh ugostiteljskog dizajna, ali već desetljećima nudi jedne od najboljih ribica za brzi zalogaj u gradu, zatim Purgera ili Vallis Aureae ispod Uspinjače. No, često se može dogoditi da, kada dođete na takva mjesta iza 14 sati, izbor jela bude znatno smanjen ili su gableci rasprodani.

Za malo otmjenije, ali opuštene varijante poslovnjaci rado odlaze u Pri zvoncu na Vrbiku, koji nudi standardno ukusna mesna jela, u Karaku, Balon, Korčulu ili Maredo, gdje, s obzirom na restoransku atmosferu, obrok možda malo dulje traje, cijene su više, ali i porcije obilnije. U Karaku na ‘zelenom valu’ na ručkove dolaze obilniji odvjetnici, bankari, IT-evci, a po hranu dođu i konobari iz lokalnih kafića ili frizerke iz salona. Ručak u Karaki traje od 11 do 16 sati i meni je prilagođen ‘gablec varijantama’. Uz obilnu tortilju posluženu s prilogom, čija se cijena kreće između 22 i 28 kuna, Karaka gostu daje besplatnu Cedevitu.

Karakau vjerovatno neki znaju kao tradicionalni riblji restoran, ali kad su je preuzela tri mlada ugostitelja 2009. godine, nisu mnogo mijenjali morski izgled interijera, pa su meksičku kuhinju oplemenili zabavnim pričom o gušarima. Osim toga, Karaka je poznata po možda najvećem i najbogatijem hamburgeru na dva kata, koji gostima često izbije krv iz lica jer njegova veličina, posebice muškom dijelu publike, predstavlja izazov.

Kada se uzme u obzir da sendvič u obilnijem kiosku košta između 30 i 35 kuna, to je vrlo povoljna varijanta za goste, ali da bismo imali pozitivan ishod potrebno je prodati oko 100 gableca na dan, što ne uspijevamo, ali zato nadoknađujemo a la cart narudžbama. Prva tri dana u tjednu jači su nam ručkovi, a što se više približavamo vikendu bolje idu večere – kaže Milovan Dudić, svušlaski Karake. Gosti, dodaje, traže danas pošteni omjer cijene i kvalitete, pa će i dobrostojeci gosti i poslovnjaci prije na ručku završiti u nekoj neuglednoj ‘rupi’ s kvalitetnom domaćom hranom, nego odlaziti na ‘fensi’ mjesta i iz njih izlaziti napola gladni.