Home / Mediji i publikacije / Što loše radi PR Juraj Hrvačić

Što loše radi PR Juraj Hrvačić

Sudionici prvoga okruglog stola složili su se da je potrebno međusobno razumijevanje i da biznis treba podupirati medije većim ulaganjima u marketing, bez čega nema ni profitabilnog poslovanja za tvrtke. Također, naglasili su da mediji i PR službe moraju kvalitetnije surađivati.

Juraj Hrvačić, glavni urednik Narodnog radija, pak, skrenuo je pažnju Pejkovića na pomalo osvajački pristup stranih multinacionalki, koje ulažu goli minimum u oglašavanje u Hrvatskoj, zbog čega trpe mediji. Drugi problem je i damping u cijeni oglasa, dodao je. S time se složio i Šajatović, koji je primijetio da se neki žale kada im regulator odredi minimalnu cijenu proizvoda, ali u slučaju oglašavanja to bi bila vrlo poželjna stvar zato što bi se spriječilo prodavanje oglašnog prostora u bescijenje.

Pridružio se Gabričevom prozivaju stranih kompanija za premala ulaganja primjerom banaka, koje ovdje, podsjetio je, ostvaruju ogromne profite, veće nego njihove ‘sestre’ u drugim državama, ali svejedno krešu marketinške proračune. Prisutni članovi PR industrije našli su se iznimno pogođeni tezama Šajatovića da žutila i loše obavljenog posla ima i u PR-u. Iako je prvi dio donekle proticao u gabaritima koje je sudionicima stola postavljao moderator Aleksandar Stanković, rasprava se pri kraju pretvorila u objašnjavanje i niz replika spomenutih dviju suprotstavljenih strana.

Pavo Zubak, predsjednik Uprave AutoZubaka, upitao je tako Milića što su njegovi ljudi zaduženi za PR pogrešno napravili kada je izašao negativno intoniran tekst o njegovoj kompaniji u kojem uopće nisu dobili priliku izjasniti se o kontroverznoj temi, na što je Milić rekao da je problem u izgradnji odnosa s medijima i pogrešnom probiranju ljudi za taj posao. Kvalifikacije nisu sve, potrebna je socijalna inteligencija, poručio je.

Glavna je poruka Andreje Jernejčić, direktorice agencije Lin&Nil PR iz Slovenije, slično drugim sudionicima iz PR industrije i medija, da treba stvoriti odnos s medijima i novinarima jer su rezultati različiti ovisno o tome. Onaj tko ima loš ili rezerviran odnos s novinarima, imat će vjerovatno problema s onime što na kraju bude objavljeno, a oni s prisnim odnosima bit će zadovoljni. S medijima treba surađivati i treba im posvetiti svoje vrijeme, ako ne dobiju potrebnu informaciju od vas, napisat će svoju priču kako je oni vide jer prazan prostor ne može biti objavljen, rekla je. Priznala je do- duše i određenu zagadenost industrije ljudima koji u njoj nemaju što tražiti.

Na kraju se javio i Krešimir Macan, PR stručnjak koji nije sudjelovao u raspravi, i zamolio prisutne da ne iskaljuju svoje frustracije na PR-ovcima. Roglić je u svom izlaganju rekao da se ne slaže da između gospodarstva i medija ne postoji solidna suradnja, premda je slikovito upozorio da poslovni ljudi trebaju prema medijima imati isti odnos kao prema vatri, odnosno umjeren, ni preblizu ni predaleko. S time se donekle složio i Igor Kern, direktor ABC-a Hrvatska, prema kojem povjerenje postoji i, štoviše, u uzlaznom je trendu.

U vrlo iskrenom tonu, pak, Pavo Zubak priznao je da postoji raskorak između načelnih i osobnih želja gospodarstvenika kada ulažu u medije. S jedne strane žele i proklamiraju objektivnost, a privatno s druge strane mnogi žele i da se o njima pozitivno piše kad već sponzoriraju neki medij. Isto tako, primijetio je i da su mediji u međuvremenu postali ovisni o sponzorima te predložio nešto slično etičkom povjerenstvu koje bi prihvaćalo pritužbe o toj problematici i raspravljalo o njima redovito.

Goran Milić izrazio je sumnju u činjenicu da su mediji i gospodarstvo ikad imali posebno harmonične odnose, iako je gospodarstvo možda nešto lakše dolazilo do medijskog prostora nego što je to danas slučaj. Zgodnom analogijom o praćenju ekonomije u ‘onom sustavu’, kada se satima prati žetva pšenice, i danas pokazao je da posvećivanje mnogo medijskog prostora nekom aspektu gospodarstva ne znači nužno i kvalitetno praćenje gospodarstva.

U obranu medija javio se Božo Skoko, docent na Fakultetu političkih znanosti, rekavši da su mediji zrcalo društva, pa time i sve kritike na žutilo i senzacionalizam zapravo idu na račun društva koje takav sadržaj želi, ali je i iznio tezu koja je pobudila interes prisutnih kako ljudi ipak žele čitati kvalitetne sadržaje, a ne žutilo. Uloga je medija stoga educiranje ljudi i nuđenje kvalitetnijih medijskih sadržaja, navikavanje publike na konzumiranje kvalitetnih novinskih sadržaja.

Prema Tomislavu Wrussu, direktoru Medija EPH, čak nije toliki problem broj klikova na kvalitetne, ozbiljnije tekstove, nego proizvesti dovoljno takvih sadržaja. Na to ga je Stanković podsjetio na najpopularniju naslovnicu s kravom koja pada u bazen koju su imala 24sata, želeći poentirati kako publika jednostavno ima niske strasti i od medija očito očekuje takvu razinu izvještavanja i odabira tema. Konkretnog zaključka i nije bilo, što se moglo očekivati s obzirom na raznolikost mišljenja i hrpicu replika u raznim smjerovima.

Kada bi se moralo izvući osnovne linije razmišljanja, to bi bila potreba boljeg razumijevanja medija od strane biznisa, podržavanje medija većim ulaganjima u marketing, bez čega, rekao je Zubak, nema ni profitabilnog poslovanja za tvrtke, te izgradnja boljih i kvalitetnijih odnosa između PR stručnjaka i novinara, odnosno pojedinih medija.