PRORAČUN EU Britanija blokira donošenje proračuna i pod cijenu vlastite štete

Vrijeme istječe, a EU se nikako ne uspijeva dogovoriti o novome sedmogodišnjem europskom proračunu. Za predložene su brojke Nijemci i Francuzi, Britanija je ogorčeno protiv. Toliko su se udaljili u stajalištima da se razmišlja i o donošenju proračuna bez Britanaca.

Kao da Europska unija nema dovoljno problema, rasprava o novome sedmogodišnjem europskom proračunu izazvala je usijanje i nakon klimavih odnosa. Protagonisti su i ovaj put Britanci s jedne strane te Francuska i Njemačka s druge strane, premda pitanje proračuna uvijek povlači mnogo sitnih interesa svake od 27 članica. Odnosi između kontinenta i Otoka silazni su već neko vrijeme, otprilike od dolaska torijevskog premijera Davida Camerona na vlast u Britaniji, a raspravom o proračunu vjerojatno su dosegnuli najnižu točku jer je Britanija glavna protivnica donošenja novog proračuna u predloženom obliku.

Stvari su otišle toliko daleko da u Uniji već rade na prijedlogu proračuna bez Ujedinjenog Kraljevstva, koje traži zamrzavanje potrošnje u sljedećem proračunskom razdoblju, što većinu drugih članica baš ne veseli, bar ne u tom opsegu. Takav potez povlači niz posljedica i pitanja koje malotko može predvidjeti, i u odnosu Britanije s EU i one povezane s pravnim začkoljicama potaknutima tim pokušajem. Navodna izrada proračuna bez Britanije pak mogla bi jednostavno biti sredstvo pritiska na ustrajnoga Camerona. Ideja je da se proračun utvrđuje svake godine pristankom kvalificirane većine, čime bi se britanski veto anulirao. Taj način funkcioniranja ne bi se provodio prvi put.

Konce nije lako pohvatati upravo zato što su gledišta različita, pa i cifre, ovisno o zemlji članici, ali i instituciji u pitanju. Europska komisija predložila je 4,8 posto veći proračun (1,025 bilijuna eura), što je naišlo na neodobravanje mnogih članica. Europski parlament, potreban za odobravanje novog proračuna, podupire taj prijedlog. Predsjednik Europskog vijeća predložio je malo manji proračun, od 973 milijarde eura, koji se doživljava kao početna točka za pregovore. Onda opet, zahtjev Britanije za proračun na razini 2011. jednako je odbojan većini članica zato što zahtijeva 200 milijardi eura manje od onoga što je predložio Rompuy. Predsjedatelj Cipar nudi minimalan rez od 50 milijardi, Njemačka bi razgovarala o 130. To je samo vrh leđene sante, stvari tek izmaknu kontroli kad se spomene čarobna riječ ‘rabat’. Britanija je 80-ih godina prošlog stoljeća pod Margaret Thatcher isposlovala poseban rabat zbog onoga što je smatrala previsokim doprinosom zajedničkom proračunu koji se uvek trošio na poljoprivredu u Francuskoj. Onda su Švedska, Njemačka i Nizozemska dogovorile rabat na rabat, a sad bi i Danska svoj. Britancima najviše smetaju eurobirokrati, kohezijski fondovi i poljoprivreda. Posljednje je, očekivano, razbjesnilo Francuze, koji zajedničku poljoprivrednu politiku smatraju svetinjom. Britanci svakako žele uzeti europskim birokratima pa postaje sve očitije da im se polako ‘pakira’, zbog čega su se uzibali sindikati i počeli ozbiljno razmišljati o štrajku upozorenja. Ljestve Britancima navodno drže Švedani i Nizozemci, a nagađa se da je još zemalja naklonjeno britanskom stajalištu, mahom sjevernih, iako se zasad stječe dojam da su osamljeni u upornom odbijanju predloženoga.

Britancima ne ide u korist ‘ponavljanje’ aktualnog proračuna za 2013. u slučaju izostanka dogovora, što znači da bi 2014. platili i više u odnosu na 2011., nakon što se uračuna inflacija od dva posto. Raspoloženje u Britaniji izrazito je antieuropsko u posljednje vrijeme, posebice u Konzervativnoj stranci premijera Camerona, koji u želji za zadovoljavanjem stranačkih jastrebova nema previše manevrskog prostora. Za pravo mu daje i opće raspoloženje u Britaniji, stvarno ili umjetno kreirano, koje nudi opipljive političke bodove za tvrdoglavost i vetiranje postojećeg prijedloga proračuna. Štoviše, potez šefa laborista Eda Milibanda upozorava na zabrinjavajuću razinu populizma u Britaniji, uvjerenoj da je beskompromisnost nacionalno važna stvar. Šef oporbe najavio je prihvaćanje ‘tvrdog’ realizma u stajalištu prema Europi i zatražio smanjenje proračuna, korak dalje od premijera, davši tako do znanja da namjerava odmaknuti stranku od dosad snažnoga proeuropskog stajališta. Oni radikalniji pak već neko vrijeme pozivaju na referendum o izlasku iz EU (prema posljednjim istraživanjima 56 posto želi van), a poslodavci su, čini se, jedini koji shvaćaju svu dubinu takva poteza. Šef najveće britanske poslovne udruge CBI-ja zavapiro je prema kompanijama da se snažno odupru bilo kakvim pokusajima izlaska iz EU, tako jasno davši do znanja što bi eventualni razlaz značio za Britaniju. Sir Roger Carr, predsjednik udruge, savsim je iskreno rekao da ‘mora prevladati hladna poslovna logika partnerstva u vlastitom interesu’.

Inzistiranje na rezovima u administraciji, koliko god na prvu zvuči opravdano, zapravo je savsim simbolično vrijedno. Troškovi održavanja te mašinerije samo su malo veći od šest posto od ukupnoga europskog proračuna i financijski nemaju relevantan učinak. Cameron je prošlog mjeseca to jasno dao do znanja izjavivši da mu je omiljeni podatak onaj o čak 16 posto zaposlenih birokrata u Komisiji s plaćom iznad sto tisuća eura. Njemu i ostalim ‘rabatašima’ odgovorio je francuski predsjednik François Hollande prozvavši ‘one koji traže svoj ček, svoj rabat i svoj popust’ i žele smanjenje europskog proračuna ‘dok pokušavamo apelirati na solidarnost i mobilizaciju radi rasta’. Osim toga, nekih 55 tisuća europskih birokrata laka su meta jer nemaju ‘prirodnog zaštitnika’, izuzev možda Belgije i Luksemburga, zemalja u kojima je većina europskih institucija.

Bi li Unija propala bez Britanije? Baš i ne bi. Pretpijela bi neku štetu, no savsim je jasno, čak i na paušalnoj razini, da bi Britanija izgubila mnogo više. Unija bi i dalje bila jedinstveno tržište od 450 milijuna ljudi, pitanje je kamo bi se točno Britanija okrenula sa svojim proizvodima. A možda namjerava potpuno ukinuti industriju i savsim se posvetiti uspješnom financijskom sektoru, o čemu ionako odavno sanja. Jedno je sigurno: buran brak Britanije i EU vjerojatno je u najtežoj fazi u svojoj povijesti.

Prekogranični program razmjene Erasmus mladim ili potencijalnim poduzetnicima pruža priliku da uče od iskusnih poduzetnika koji vode male biznise u drugim europskim zemljama.

Erasmus za mlade poduzetnike prekogranični je program razmjene koji mladim ili potencijalnim poduzetnicima pruža priliku da uče od iskusnih poduzetnika koji vode male biznise u drugim zemljama Europske unije. Boravak u drugoj zemlji djelomično financira EU. Program je zamišljen kao razmjena iskustva stečenoga tijekom boravka kod iskusnog poduzetnika domaćina koji gosta uči vještinama potrebnim za vođenje malog biznisa.

Razmjena nije jednosmjerna, iskusni poduzetnik ima koristi od svježega, drukčijeg pogleda na njegov biznis kao i od prilike za suradnju sa stranim partnerima i informacija o novim tržištima. Bilo da je riječ o novom ili iskusnom poduzetniku, program nudi veliku dodanu vrijednost poslovanju. Moguće koristi uključuju razmjenu znanja i iskustva, umrežavanje diljem Europe, nove poslovne odnose ili ulazak na nova strana tržišta.

Bez obzira jeste li novi ili iskusni poduzetnik, možete sudjelovati prijavom na internetu, pri čemu ćete morati kontaktirati posredničku organizaciju prema svom izboru. Lokalna kontaktna točka odgovorna je za verifikaciju aplikacije i ako su svi uvjeti zadovoljeni, njezino prihvaćanje.

Kada je prijava prihvaćena, imate ćete pristup internetskoj bazi podataka novih i iskusnih poduzetnika koji sudjeluju u programu. Kako biste našli prikladnog partnera, možete napraviti do pet prijedloga iz te baze. Opet, lokalna kontaktna točka odgovorna je za uspostavu kontakta između poduzetnika i pomoć pri traženju partnera.

Involvirane strane (primjerice novi poduzetnik, domaćin i njihove lokalne kontaktne točke) izrade ‘Obvezu kvaliteti’, koja se sastoji od opisa posla/projekta, zadatka, odgovornosti, izračunljivih očekivanja, financijskih uvjeta i pravnih implikacija razmjene. Lokalne kontaktne točke organiziraju aktivnosti poput treninga za pripremu novog poduzetnika za razmjenu. Razmjena se odigrava u jednom ili više vremenskih okvira u skladu s potrebama, a sudionici trebaju ispuniti formulare s povratnim informacijama. Odgovorne lokalne kontaktne točke prate kvalitetu aktivnosti i procjenjuju rezultate. Boravak u inozemstvu može trajati između jednog i šest mjeseci i mora biti kompletiran u 12 mjeseci, unutar kojih boravak novog poduzetnika u inozemstvu može biti podijeljen u više kraćih boravaka (minimalno jedan tjedan).

Sudjelovati kao novi poduzetnik može svatko tko čvrsto planira pokrenuti biznis temeljen na uvjetljivom poslovnom planu ili je pokrenuo posao u protekle tri godine (posao može biti iz bilo kojeg sektora, a ograničenja nema ni u pogledu godina). Naravno, mora biti trajno naseljen u jednoj od zemalja EU, što znači da se hrvatski državljanin mogu prijaviti nakon prijedloga EU.

Mogu se prijaviti svi koji imaju konkretnu poslovnu ideju ili projekt izražen u poslovnom planu, koji su motivirani i predani suradnji tijekom boravka u drugoj europskoj zemlji i spremni su pridonijeti razvoju poslovanja svog domaćina, staviti na raspolaganje svoje vještine i znanja te dopuniti program sredstvima prema potrebi kako bi se pokrili troškovi boravka u inozemstvu.

Sudjelovati kao domaćin može svatko tko je trajno nastanjen u nekoj zemlji članici EU, vlasnik je ili direktor malog ili srednjeg biznisa ili osoba izravno uključena u poduzetništvo na razini upravljanja, tko vodi kompaniju nekoliko godina i voljan je podijeliti svoje znanje i iskustvo s novim poduzetnikom i pošasti se kao mentor.