Ante Vlahović napokon je iznenadio poslovnu javnost objavom da ulazi u dokapitalizaciju Uljanika. Priznajem, iznenadio je i mene. Samo prije mjesec dana napisao sam da se u Adrisovim investicijskim utakmicama treba kladiti na nulu. Doduše, to se odnosilo na najavu ulaska u osiguravajući biznis. A sad ulazi u brodogradnju!
Teško je to promatrati kao patriotski potez, kao što žele prikazati u Rovinju. Adris ništa ne radi bez svoje računice koja će na kraju podebljati račune glavnih dioničara. I to je dobro. Zato i iza te transakcije mora stajati nekakva studija o izvedivosti. Doduše, najbogatija hrvatska kompanija raspolaže sa 2,4 milijarde kuna žive love, i ne bi joj bio problem ‘keširati’ bilo koji iznos za kupnju kompletog Uljanika, a zatim i 3. maja.
Uostalom, lova za Uljanik trebala bi biti ulaznica za kupnju Croatia osiguranja. Uljanikovci se pak nadaju da će dokapitalizacijom skupiti 200-300 milijuna kuna. Zasad se ne zna koliko kupuje Vlahović. Teško je vjerovati da će dopustiti da u tom projektu igra samo epizodnu ulogu. Na to se nije naviknuo.
No to, zaširu, baš ne odgovara dosadašnjemu nepitnom šefu Uljanika Antonu Brajkoviću, koji je na tome mjestu već pet i pol godina. Ni on od odlaska Karla Radolovića u mirovinu ne voli biti ‘broj dva’. Taj sukob bit će za Istru važniji i dalekosežniji od estradnopolitičarskog sraza Jakovčića i Kajina.
