Biznismen koji je uspio natjerati Hollandea da popusti poslodavcima

Donedavni šef moćnoga europskog aeronautičkog diva EADS-a Louis Gallois predložio je vladi mjere za spas francuskoga gospodarstva u vrijednosti od 30 milijardi eura. Na Galloisov prijedlog ‘šok-terapije’ vlada je odgovorila poreznim olakšicama od deset milijardi eura sljedeće godine te pet svake sljedeće, ukupno 20 milijardi, koje će vrijediti za sve kompanije.

Oš uvijek ‘svježi’ francuski predsjednik François Hollande pokazao je prošli tjedan da ipak nije sasvim gluh na vapaje poslovne zajednice u svojoj zemlji usprkos dojmu ‘antiposlovne’ retorike. Dosad donesene mjere mnoge su u Francuskoj razočarale, a među njima se očito našao i Louis Gallois, bivši šef moćnoga europskog aeronautičkog diva EADS-a. Francuski je poslovnjak zaslužio mjesto u medijskim naslovima nakon što mu je za rukom pošlo nešto što nije mnogima, bar ne u javnom prostoru – pozvao je vladu na hitne mjere za spas francuskoga gospodarstva, opet na putu prema recesiji, i dobio odgovor. Vlada nije jednostavno preispitala njegove preporuke u nove zakone i mjere, ali je na njegov prijedlog 30 milijardi eura ‘šok-terapije’ odgovorila s 20 milijardi poreznih olakšica kompanijama, tako djelomično otklonivši stigmu socijalističke nenaklonjenosti biznisu.

Nije, doduše, Gallois tek tako odlučio pozvati rukovodstvo na djelovanje, već su njegove preporuke proizašle iz izvješća čiji je naručitelj bila ista ta vlada. Premda se vjerovalo da će veći dio napisanog biti jednostavno odbačen, vlada je ovaj put pokazala određenu spremnost na razgovor s poslovnim sektorom, s kojim od dolaska Hollandea na vlast nije u najboljim odnosima, uz neke vlastite preinake. U 35 mjera premijer Jean-Marc Ayrault okrenuo je leđa francuskoj ljevičici koja je pozivala na glatku odbijenicu poslovnoj zajednici, ne zbog neke temeljne promjene gledišta, već prijekte nužde, odnosno visoke nezaposlenosti, oko deset posto, i prijetnje nove recesije. Prema Pierreu Moskoviciju, ministru financija, nove bi mjere trebale rezultirati s 300 tisuća novih radnih mjesta u sljedećih pet godina i pola posto godišnjeg rasta u istom tom razdoblju.

Iz Medefa, francuskog HUP-a, potez su načelno pozdravili uz opasku da se od vlade očekivalo više, posebice u rezanju troškova rada koji bi, prema njima, trebali biti niži za 70 milijardi eura, točno koliko iznosi rekordni trgovinski deficit. Ipak, ovaj je korak bio dovoljan da Laurence Parisot, šefica Medefa, potez vlade okarakterizira kao važan iskorak.

• Francuska je vlada prvi put priznala jasno i nedvosmisleno da postoji problem troškovne konkurentnosti. To je zaista važan trenutak za našu ekonomiju – rekla je Parisot.

I Gallois je izrazio umjereno zadovoljstvo, diplomatski izjavivši da je vlada shvatila bit problema. No, za razliku od Medefa, koji po definiciji mora biti taktičan, i Galloisa, koji je blizak vladi (davnih 80-ih bio je i njen član, a država ima i u dio u EADS-u), nisu svi uvjereni u pozitivan ishod predloženog. Patrick Kron i Henri de Castries, šef građevinske firme Alstom i šef osiguravatelja Axa, izrazili su sumnje u efikasnost donesenih mjera. Kronu smeta činjenica da će olakšice smanjiti trošak socijalne samo nekim poslodavcima, dok je de Castries rekao kako i uz te mjere vladina politika nije u korist rasta i novih radnih mjesta. I iz posmrtnog Peugeota još prije se moglo čuti da izvoz pati zbog visokih troškova rada, a privatno navodno, većina industrijalaca u Francuskoj nije pretjerano oduševljena viđenim. Osim toga jedan od glavnih prigovora koji se mogu čuti daljnje je kompliciranje ionako razgranatoga poreznog sustava tim dodavanjem novih olakšica. Nije teško, stoga, sumirati sumnjičavost poslovne zajednice, riječ je o jednom jedinom prigovoru – troškovi rada preveliki su zbog prevelikih socijalnih izdavanja i na tome se sva kreativnost i maštvitost francuskoga poslovnoga genija očito iscrpljuje kada je u pitanju konkurentnost.

Jednako su zabrinuti i susjedi Nijemci, čija rastuća bahatost dobiva nove dimenzije. Tako je tamošnji minister financija Wolfgang Schäuble neslužbeno naredio ekonomskim savjetnicima da smisle paket reformi za Francusku uznemiren mogućim posljedicama za sudbinu Njemačke i eurozone ako Francuska naleti ponovo na hridi. Upravo je Francuska najveći konzument njihovih proizvoda, kojih je prošle godine kupila u vrijednosti 101 milijardu eura ili deset posto ukupnog izvoza.

U pitanju je uistinu neobičan presedan s obzirom na to da ekonomsko ‘vijeće mudraca’ u svojih 49 godina postojanja nikada nije sastavljalo izvješća o drugim zemljama. Informaciju iz uređa predsjednika Hollandea nisu željeli komentirati, ali bi zato bilo nesumnjivo interesantno vidjeti reakciju Francusa na prijedlog ekonomskih mjera iz Njemačke, ako bi do toga ikada došlo. Iako dvije zemlje surađuju na ekonomskim pitanjima, riječ je uglavnom o prijedlozima vezanim uz cijelu eurozonu, davanje popisa mjera Francuskog vjerovatno nije nešto što bi dobro ‘sjelo’ Francuzima. Jedan od načina zaobilaženja situacije u kojoj Nijemci čitaju lekcije Francuzima suradnja je njemačkih ‘mudraca’ s francuskim kolegama, ako bi se uopće upuštali u takvu priču.

Razlog izostanku oduševljenja poslovne zajednice vladinim mjerama vladino je laviranje između zahtjeva poslovne zajednice i socijalne države, koju ne žele potpuno demontirati u njihovo ime.

Šok-terapija kakvu je Gallois preporučio odbačena je u korist uravnoteženijeg pristupa. Nisu uvažene preporuke za izravno rešanje doprinosa za socijalu, a reforma financiranja socijalnog sustava ostavljena je za neko drugo vrijeme. Ono što su poslodavci dobili porezne su olakšice od deset milijardi eura sljedeće godine, te pet svake sljedeće, ukupno 20 milijardi, koje će vrijediti za sve kompanije. Prema Ayraultu, riječ je o rezu troškova rada od šest posto, jednom od većih u Europi. Olakšice će vlada financirati dodatnim rezovima u potrošnji od deset milijardi eura, a ostatak će pokriti povećanjem PDV-a s 19,6 na 20 posto (sa sedam na deset posto u slučaju reducirane stope) i ekoloških poreza. Istovremeno, stopa poreza na hranu i osnovne potrepštine bit će spuštena s 5,5 na pet posto. Brza reakcija vlade dijelom je vjerojatno potaknuta obnovljenim strahovima od novog pada, podgrijanima i od strane Međunarodnoga monetarnog fonda. Najsnažniji faktor panike su reforme koje provode Italija i Španjolska, upozorio je u svom godišnjem izvješću Fond prošli tjedan, zbog čega bi se Francuska mogla naći u zaostatku. Zemlji se predviđa rast od samo 0,4 posto, dvostruko manje od prognoza francuske vlade, u sljedećoj godini, ali veću zabrinutost uzrokuje famoznii pad konkurentnosti.

Galloisovo izvješće posljedica je opadajuće francuske konkurentnosti i sve gori makroekonomskih pokazatelja, koji sugeriraju povratak u tehničku recesiju, definiranu kao dva uzastopna kvarata u minusu. Šok-terapija fraza je kojom se ljudi bez jasno definiranih odgovornosti olako nabacuju, ali je politika izbjegava u širokom luku, čak i kao predmet šale. Izvješće s 22 preporuke naglasak stavlja na niz odavno apsolviranih mudrosti poput jačanja investicija, inovacija i istraživanja, poboljšanja veza između francuskih multinacionalki i domaćih dobavljača te razvoja malog i srednjeg poduzetništva.

Kao kontrast najvažnijoj preporuci, za rezanje države teško 30 milijardi eura u korist biznisa, Gallois je predložio i radničku reprezentaciju u odborima kompanija s više od pet tisuća zaposlenih. Spomenutih 30 milijardi zbroj je 20 milijardi troškova za poslodavce i deset milijardi koje plaćaju sami radnici. Vlada je, pak, očekivano odbila prijedlog o jačoj eksploataciji škriljca, novog hita u energetici koji je američkoj ekonomiji priskrblio ekonomski pluseve. Hollande zasad odbija dopustiti razvoj eksploatacije škriljca zbog ekološke upitnosti metode njegovog iskorištavanja.

Donesene mjere zato svakako jesu važan korak, bez obzira na tiho nezadovoljstvo poslovnih krugova jer otkrivaju vladinu želju za širokim pristupom problemu umjesto usko ideološki utvrđenih koncepata. Odgovor Galloisu je znak dobre volje, ali i dodir stvarnosti zato što se ekonomski problemi ne mogu rješavati tumačenjima koja polaze od krajinje pojednostavljenih teza. U ovom slučaju stajališta da su jeftinija radna snaga ili glomazan socijalni sustav ključ problema. Glavni strah vlade je mogući udar na potrošnju, nešto što bi se osjetilo odmah, za razliku od eventualnih pozitivnih anulirajućih efekata na strani zapošljavanja koje se obično čeka mnogo dulje. Temu labavljenja radnog zakonodavstva u korist lakšeg otpuštanja i zapošljavanja Gallois nije ni načinio zbog njene delikatnosti. S obzirom na to da prostor za fiskalno manevriranje praktički ne postoji, bit Galloisovog izvješća čini prelijevanje poreznog opterećenja s biznisa na kućanstva, pa je nevoljnost politike da provede sve predloženo sasvim razumljiva. Nitko ozbiljan nije ni očekivao idealnu varijantu za biznis u kojoj bi sve napisano u izvješću bilo prihvaćeno, ali veći dio poslovne zajednice u Francuskoj, iako skeptičan, zapravo je pozdravio odgovor vlade Galloisu kao korak u pravom smjeru.