Automobil je u sredozemnim zemljama poput Hrvatske sigurno više od pukoga prijevoznog sredstva

Automobil je u sredozemnim zemljama poput Hrvatske sigurno više od pukoga prijevoznog sredstva. Vožnja automobila smatra se vještinom koja je itekako na cijeni. Ako ne vjerujete, osvrnite se oko sebe i razmislite pozajmite li osobu (osobito mušku) koja za sebe tvrdi da je loš vozač. Gotovo sigurno ne znate za takav slučaj, jer reći nekomu da je loš vozač jednako je najvećoj psovki i uvredi. Dodatna teza za tu tvrdnju jest da škole dobre ili sigurne vožnje, u kojima se uistinu može štošta naučiti, nisu baš profitabilna niša u našoj državi, jer ‘što će mene netko učiti kad ja znam najbolje?’

A tko je najbolji vozač na svijetu? Osim tih nekoliko milijuna Hrvata službeno postoje oni koji su najbolji u svojim disciplinama autoturka. Jer kako dokazati da si najbolji negoli na automobilskim utrkama, samo što to još neki nisu shvatili i misle da si najbolji ako dođeš pet minuta brže od Zagreba do Splita. Sad je samo pitanje koja od tih raznih utrka daje kompletnog vozača.

Sigurno je da većini u prvi tren pada na pamet Formula 1, a službeno najbolji vozač svih vremena u toj utrci jest Michael Schumacher sa sedam osvojenih titula svjetskog prvaka. Bolidi Formule 1 sigurno su najbrži na svijetu, ali na pisti. Nijedan drugi automobil ili formula ne može takvom brzinom prijeći krug na stazi. Katkad vozači podnose i silu od 5 G, odnosno mišići podnose i do pet puta više od vlastite težine. I tako punih sat i pol, koliko traje utrka. Uza sve to vozači se moraju međusobno natjecati, pretjecati, obilaziti pri brzinama većima od 300 km/h. To je doista pravo umijeće i zato se s pravom mogu smatrati najboljima na svijetu, pravim suvremenim gladijatorima. Doduše, nema tu palca gore ili dolje kao za gladijatore, odnosno još od 1994. većina ostaje živa. Nekoć nije bilo tako. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svakoj je sezoni karavana ostajala najmanje bez jednog vozača, a češće i više njih. Zamislite taj osjećaj kad znate da netko od vas dvadesetorice koji ste na startu neće dočekati sljedeću godinu… Doista zastrašujuće, a opet, svi su i dalje dobrovoljno sudjelovali u tome.

Ipak, protiv teze da su vozači Formule 1 najbolji na svijetu stoji podatak da je riječ o bolidima koji funkcioniraju isključivo u savršenim uvjetima, to jest na savršenoj glatkoj i dobro asfaltiranoj pisti na kojoj se ponavljaju uvijek isti krugovi. I najveći antitalent s vremenom bi mogao naučiti svladati tih 15 zavoj, a i cijela priča ima malo toga stvarnoga sa svakodnevnim uvjetima na cesti. Uostalom, dovoljno je malo više kiše i utrka se prekida, o snijegu ili ledu da i ne govorimo.

Najveći problem relia jest to što nije televizičan sport. Jednostavno, ne može se pokriti kamerama. Problem je također što nema izravnog kontakta među vozačima, nego je to borba protiv virtualnog protivnika, vremena. Publika želi kontakt i borbu te da, kad automobili prijeđu cilj, pobjednik bude onaj koji je prvi prošao, što nije slučaj s relijem. Automobili za reli ipak su bliži serijskim vozilima. Brzine koje postižu i način na koji svladavaju zavoj jednostavno su fenomenalni. Utrke se voze na asfaltu, po makadamu i snijegu. Za razliku od drugih utrka ne otkazuju se ni u najtežim meteorološkim uvjetima. Ceste na kojima se vozi katkad su u katastrofalnom stanju. Kad izlete s njih, vozači relia nemaju izletne zone, obično je riječ o drveću ili provalji. Biti najbolji u takvim uvjetima znači biti svestran vozač. A pobijediti devet puta na najjačem reliju, onome