FINANCIJSKI ZAKON Poduzetnici dobili odgovore na sva pitanja o Linićevu zakonu

U Irskoj je prijestolnica besprijekorno uređena, iskorišten je gotovo svaki prostor, a neboderi su u njoj nepoznat pojam. Zgrade uglavnom imaju samo nekoliko katova i jedino su one u strogom centru malo više, a novogradnja i stakleni poslovni prostori vješto su prikriveni iza starih pročelja.

Jedna od prvih stvari koja vam upadne u oko vrlo brzo nakon dolaska u Dublin jest da nema jačega maloprodajnog lanca iz Britanije. Nekako se čini logičnim da bi iznimno jaki igrači iz neposrednog susjedstva, poput Tesca ili Asde, ovdje suvereno vladali, no njihovim trgovinama ni traga. Umjesto toga gotovo svaka četvrt grada malo manjeg od Zagreba (oko pola milijuna stanovnika) ‘opremljena’ je nizozemskim Sparom, čiju dominaciju razbija pokoji njemački Lidl, što dosta govori o glavnom gradu Irske i duhovima prošlosti. Antagonizam prema Englezima, kojih su se Irci potpuno uspjeli osloboditi tek 1949. (dotad su još bili dio Krune i Commonwealtha), još je jak i nekako se čini pristojnim ispričati se unaprijed ako namjeravate rabiti riječi ‘Engleska’ i ‘Irska’ u istoj rečenici, posebice kad mislite povlačiti paralele između dvaju otoka.

Drugije detalji, ako se zanemari tipično otočki koncept urbanizma sasvim drugačiji od glavnine europskoga kontinenta, prije svega definiran georgijanskim izgledom i uočljivom urednošću, biciklistički promet. Za razliku od, u tom smislu, kaotičnog Zagreba u kojem se još ne zna kuda točno treba voziti bicikl, u Dublinu je, primjerice, sasvim normalno da se za to isključivo služi cestom, bilo na označenom dijelu bilo na neoznačenom. Vozači to razumiju i na to su naučeni, nema bijesnog trubljenja i dovikivanja ni zabijanja biciklom u more pješaka. Grad je besprijekorno uređen, promet siguran (digitalni znakovi hvale Dublin kao prometno najsigurniju prijestolnicu EU) – praktično svaki je prostor iskorišten, s tek pokojim zapuštenim lokalom, fasade čiste i potpuno ‘cijepljene’ od kretenskih žvrljotina karakterističnih za naše podneblje. Neboderi su nepoznat pojam, zgrade uglavnom imaju samo nekoliko katova i jedino su one u strogom centru malo više, a novogradnja i stakleni poslovni prostori, ako već moraju postojati, vješto su prikriveni iza starinskih zgrada.

Iako su dvojezični natpisi, na engleskom i irskom (irskoj verziji keltskoga), svuda, prema iskazima samih Iraca izvorni se jezik rabi u malim, izoliranim zajednicama najviše na zapadu zemlje. Navodno je u posljednje vrijeme sve popularniji među mladom populacijom, kojoj je to postao što. Središte grada nije uopće maleno i, uz dužne isprike, načelnim izgledom podsjeća na London i ono što se može vidjeti na otoku prekoputa, a dio neposredno uz rijeku Liffey priziva u sjećanje Seine i Pariz. U iznenađujuće toplom listopadu grad odiše živošću i dinamikom te iznimno uočljivim kozmopolitizmom. Ljeto je zapravo najgori, kiši gotovo neprekidno, pa jesen nikomu ne pada posebno teško jer se jedva vidi razlika. Grad je u jednom trenutku bio drugi najveći u britanskom carstvu i peti u Europi, no od.