I sportašice mogu biti ženstvene

Kada sam u Osijeku, maksimalno sam posvećena školi, pa su mi i teniski treninzi smanjeni. Kad sam pak u Londonu, treniram po četiri i više sati na dan. U Londonu imam teniski trening od 9 do 9.30 pa od 12.30 do 14 sati, a nakon toga kondicijski te rad s fizioterapeutom. Nakon svih tih treninga nemam snage ići u grad pa se s prijateljima družim kod kuće. Zato vikendom volim otići u centar, primjerice u robnu kuću Harrods. A na turnirima, ovisno o tome kada imam meč, dan protječe u jednostavnom ritmu: doručak, priprema, zagrijavanje, meč, jelo, istezanje, odmor pa školske obveze, a nakon toga večera i spavanje.

Hmm, Koreja, veoma bolan poraz, ali nakon takvih se uvijek vraćam jača i bolja pa se veselim slijedećem turniru u Indiji. To je WTA turnir i jedva ga čekam.

Ne baš najbolje. Ali tko dobro podnosi poraze? Ipak, svjesna sam da porazi guraju naprijed. Kada sve ide kao po špagi, čovjek se lako ulijeni.

Ludim iznutra, ali prema van nastojim ostati mirna. A to, vjerujte, nije nimalo lagano.

Važno je proslaviti dobre rezultate i podijeliti ih s obitelji i najbližima. Izvrsno je kad se ljudi raduju tvojim uspjesima. Veselim se svim pozitivnim komentarima na mojim službenim stranicama na Facebooku i Twitteru koji stižu iz cijelog svijeta. Ljudi se očito vole vezati uz pobjede i pobjednike. Nadam se da će takvih veselja biti više i češće.

Tim oko mene pomaže mi u taktici za svaki meč. Nakon meča pak pažljivo analiziram igru, moju i protivničinu. A uza sve to učim o ljudskoj i sportskoj psihologiji. Sretan sam i ponosim se svojim timom.

Ne volim duge letove jer mi bude dosadno, a rijetko mogu spavati u avionu. Kao i drugima treba mi vremena da se priviknem na nove vremenske i klimatske zone jer budem ošamucena barem jedan dan. No to je sastavni dio života sportaša.

U meni postoji doza ekshibicionizma koja mi već sad pomaže u karijeri i lakšoj komunikaciji sa svima, pa i medijima.