Nastavak s prethodne stranice

U Guinness Storehouseu, tvornici piva pretvorenoj u muzej, stakleni je atrij oblikovan kao krigla u koju stane 14,3 milijuna pravih krigli.

Na mjestu vikinške crkve utemeljio je 1172. godine Richard de Clare, grof od Pembrokea, katedralu Kristove crkve. U njoj se čuva srce svetog Lovre, zaštitnika Dublina, i veliki sarkofag prepun neobičnih relikvija.

Ujedinjenja s Velikom Britanijom 1800., do kada su bili u personalnoj uniji, počinje stagnirati. Žestok procvat, jasno vidljiv i danas unatoč postanju Irske u međuvremenu, počeo je 90-ih godina prošlog stoljeća kad je stvoren ‘kelski tigar’, odnosno kad je irska ekonomija rapidno rasla.

Taj se rast, recimo, dobro može osjetiti u vožnji taksijem, jednoj od većih pogrešaka koju putnik namjeri može napraviti. Vožnjica od zračne luke do grada nemalih je 27 eura, ali ni druge cijene nisu posebno pristupačne. Za ozbiljniji obilazak i doživljaj grada preporučljiv je izdašan proračun. I u Irskoj je, naime, palo sve osim cijena. U obilju znamenitosti i atraktivnih mjesta, od zatvora Kilmainham Gaola (sagrađen 1796., bez segregacije prema spolu ili starosti, nakon uspostave nezavisne Irske zapušten je kao simbol kolonijalne represije, ali i podsjetnik na prva strijeljanja ‘svojih’ u građanskom ratu) i središnje ulice Grafton, preko vrtova Iveagh i dubinskog dvorca (danas kompleksa vladinih zgrada) do visećeg mosta Samuel Beckett (sagrađenog u čast poznatog dramatičara i rođenog Dublina) možda je najinteresantniji, recimo to tako, dio neobičajene franšize spomenika gladi. Velika irska glad koja je trajala od 1845. do 1852. obilježena je nizom spomenika po Irskoj, ali i drugim zemljama s velikom irskom imigracijom. Dablinski podsjetnik na jedan od najtežih perioda irske povijesti tijekom kojeg je oko milijun Iraca umrlo, a još toliko napustilo zemlju zbog bolesti krumpira, postavljen je 1997. na Custom House Quayu. Lokacija nije slučajna. Upravo je s tog mjesta, na dokovima, na Dan svetog Patrika 1846. prema New Yorku krenuo jedan od prvih brodova, ‘Perserverance’.

U sklopu predstavljanja novootvorenog inovacijskog centra u Dublinu kompanija MasterCard organizirala je za novinare posjet vjerojatno najvećoj turističkoj atrakciji, Guinnessovu Storehouse, tvornici legendarnog irskog piva pretvorenoj u muzej. Izvornog naziva St. James’s Gate Brewery, od otvorenja je kao muzejski prostor 2000. ‘pivovara’ imala više od četiri milijuna posjetitelja. Od 1904. do 1988. prostor je služio kao fermentacijski pogon koji je od onda pa do 1997. bio zatvoren i poslije prenamijenjen u zgradu sa sedam katova zamišljenih kao kronologija pivovare, ali i procesa izrade Guinnessova piva. Osim izložbene namjene na trećem i četvrtom katu organiziraju se seminari i konferencije spajajući tako ugodno s korisnim. U sredini stare zgrade tvornice, dizajnirane u duhu čišćenja školike arhitekture i prve s okvirom od čeličnih greda u Irskoj, dodan je stakleni atrij oblikovan kao krigla u koju bi teoretski stalo 14,3 milijuna pravih krigli. U prizemlju je, na početku obilaska ‘Guinnessova doma’, kopija famoznog ugovora o najmu na devet tisuća godina koji je osnivač Arthur Guinness potpisao posljednjeg dana 1759., svojevrsnog rođendana piva Guinness.

Posebnost u izradi Guinnessova piva jest što se dio ječma prži, zbog čega pivo ima tamnu boju i karakterističan okus, iako nije riječ o crnoj boji, kako se često misli, već tamnocrvenoj. Jedno od najpoznatijih piva današnjice prvu reklamu dobilo je tek 1929. kad je skovana jednostavna i pametna karta ‘Guinness je dobar za vas’ dobivena s pomoću ankete među konzumentima, a smatra se jednom najvećih oglašivačkih kampanja u povijesti. Neizbježna je stavka, jasno, i Guinnessova knjiga rekorda, osmišljena kao konačni pravoriječ za sve nesuglasice koje se mogu pojaviti tijekom druženja u pubu. Knjiga je rezultat lova 4. svibnja 1951. tijekom kojeg se sir Hugh Beaver, upravitelj pivovare, posvadao u vezi s tim koja je ptica najbrža u Europi, zauzvrat zlatar ili jarebica. Kako bi se sve takve nesuglasice izbjegle u budućnosti, Beaver je odlučio pokrenuti Knjigu rekorda. Nakon obilaska posjetitelji mogu ulaznicu zamijeniti za času Guinnessa, savršeno natočenog i ohlađenog na idealnih šest stupnjeva, uz obvezno stajanje od najmanje dvije minute nakon točenja, u baru na vrhu zgrade iz kojeg se Dublin vidi kao na dlanu. Pokisao, naravno.