Kako ée izgledati Ingrina buduénost

Investitori iz Rusije, Kazahstana i Njemačke navodno su zainteresirani, ali ne zna se koliko je realan taj scenarij. Idealan partner bio bi netko komu treba dobar ulaz na tržišta sjevera Afrike i Bliskog istoka i tko može pomoći u povratku poslova u Rusiji ili drugim zemljama bivšeg SSSR-a.

Lakonski rečeno, ne poveća li Ingra uskoro svoje prihode i smanji rashode, od ozdravljenja neće biti ni o ‘o’. To po-najprije znači da su joj životno važni novi poslovi u roku – odmah! A koliko se to ‘odmah’ može odu-ljiti, ovisi isključivo o dogovoru s vjerovnicima. Njima Ingra trenutačno duguje više od milijardu kuna, ali s obzirom na to da 90 posto obveza ima prema bankama i investitorima u obveznice, posljednju će riječ imati upravo oni. Ne postigne li se dogovor, za nekadašnjega građevinskog velikana mogao bi se realizirati najveći scenarij, onaj koji je do sada uspješno izbjegavao – stečaj.

Na stolu je zasad nekoliko opcija za Ingrin spas. Spominje se moratorij na obveze ili otpis dijela dugova koji ovise o novim poslovima i tvrtkinoj perspektivi. Pojavljuje se i mogućnost konverzije potraživanja u kapital i veći angažman finacijskih institucija na restrukturiranju te prodaja Arene. Tu su svakako i pronalazak strateškog partnera te nužna dokapitalizacija kako bi se jačanjem bilance smirile banke i omogućilo dobivanje jamstva za nove poslove. Dokapitalizacija ovisi o snazi i imidžu strateškog partnera, a procjenjuje se na 20 do 40 milijuna eura. Strateški partner i dokapitalizacija, moratorij ili stečaj – opcije su na koje se ‘kladi’ većina upućenih.

I uskoro se jedna od njih mora realizirati jer se u međuvremenu obruč sve više steže. Dovoljno je samo pogledati nedavne događaje. Ideja da Ingra postane krova tvrtka koja će okupljati građevinare za zajednički nastup u inozemstvu očito je propala. Očekivano, propao je i pokušaj da je preuzme Đuro Đaković. Dakle, s obzirom na to da je ‘igra s Durom’ završila, svi se uvjeti ispunjavaju i moglo bi se činiti kao da se Ingra namjerava pustiti u stečaj. Uz to, smatraju pojedinci, da se uistinu želi nešto napraviti, vjerovnici bi smjeli stvar upravu na čelu s Igorom Oppenheimom i postaviti svoju. Primjerice, u slučaju Dalekovoda vjerovnici su, izazvavši čak i smjenu Uprave, pokazali kojim smjerom namjeravaju ići. Ingrini vjerovnici to ne pokazuju, bar zasad. Ipak, ako ćemo suditi po tome da Ingra s računom blokiranim više od 160 dana ne razmišlja ni o predstečajnoj nagodbi prema novome Zakonu u financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi jer, kao što su nedavno ondje rekli, s bankama pregovaraju o restrukturiranju zbog dobrov. mogućnosti ugovaranja novih poslova u Alžiru, na Bliskom istoku i u Rusiji, a s potencijalnim investitorima o dokapitalizaciji, ima perspektive. No samo pod posebnim uvjetima.

Prije svega, važno je suočiti sa stvarnošću: 2013. i 2014. za Ingru će biti brutalne kao i ova godina, ali i prijašnje. Među prvim stvarima koje se mogu pri-mijetiti u njezinu šestomjesečnom izvješću za 2012. jest to da tvrtka nema nikakvog nematerijalnog imo-vina, što je od građevinara na burzi još jedino slučaj s Industrogradnjom.

Žalosno je da takva kompanija koja postoji više od pola stoljeća nema ‘goodwill’, ali to je založan slučaj i s mnogim drugim tvrtkama. Još je mnogo važnije stalno smanjivanje prihoda i povećavanje rashoda te nepovoljan odnos između kratkoročnih i dugoročnih obveza. Takav odnos rezultat je toga što se kompanija u posljednje vrijeme zaduživala gotovo isključivo na tržištu kapitala izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira s relativno visokim kamatama i kratkim rokom otplate, nažalost, danas uobičajenim u Hrvatskoj – objašnjava burzovni analitičar Roman Rinkovec, kojemu se čini da je to rezultat nepovjerenja banaka koje su pratile tvrtku.

Takva su rješenja držala vodu kratkoročno i nisu namijenjena tvrtkama u situaciji poput Ingrine. No imovina od 1,5 milijarde kuna još je veća od dugova, ali legitimno je upitati se koliko je utvrđena vrijednost te imovine realna. Upravo je to, prema Rinkovecu mišljenju, glavna nedoumica. Stoga, da bi Ingra ostala živa u iduće dvije godine, mora napraviti realan i iznimno konzervativan operativni i financijski poslovni plan koji se treba temeljiti na najcjenjivijem scenariju. S takvim planom treba krenuti prema kreditorima i tražiti moratorij. To je, prema mišljenju Andreja Grubišića, financijskog stručnjaka i partnera u tvrtki Grubišić&partneri, jedini mogući scenarij da se Ingra održi iznad vode. No moratorij se ne daje bezuvjetno: – Menadžment mora napraviti pro-jekciju slobodnog novčanog toka i operativno na-praviti što može da se posluje bolje a da se ne na-ruši sposobnost ostvarivanja prihoda. Pod takvim uvjetima i s takvim planom od banaka može tra-žiti jednogodišnji moratorij tijekom kojeg se neće naplaćivati ni kamate ni glavnica. A banke uspo-redno mogu zahtijevati da se pokrene dokapitalizacija, odnosno potraga za strateškim partnerom, po mogućnosti stranim – objašnjava Grubišić.

I onda se, na-stavlja, moraju odobrovoljiti svi kreditori. Najbolji argument jest taj da je u stečaju vjerovatnost naplate mala do nikakva, što muči svakog vjerovnika. Rinkovec još dodaje da je u tom slučaju pitanje i koliko će se moći dobiti za dionice jer bi se s kompanija s vremenom izlistala s burze.

Međutim, Ingrin je poslovni model složen i sâm moratorij, iako bi mnogo značio, ne bi riješio problem. Ingra, naime, za svaki novi posao od banaka mora dobiti ponudbeno jamstvo, jamstvo za po-vrat predujima i za dobro izvršenje posla. To na posao od npr. 50 milijuna eura znači novi okvir kod banaka od sedam do deset milijuna eura.

Dakle, Ingrin za svaki novi posao trebaju nova jam-stva, i to u uvjetima u kojima nema novih kolate-ra i dok ima iskorištene limite u bankama, tako da bi banke, čak i da dobije moratorij, morale pri-hvatiti daljnje povećavanje izloženosti za svaki novi posao. To je drukčiji poslovni model od uobičajenoga, u kojem tvrtka moratorijom dolazi do dana i s malo obrtnih sredstava uspjeva pokrenuti proizvodnju ili prodaju. No banke davanjem jam-stava zapravo spašavaju same sebe: – Ako banke daju jamstvo, imamo nesigurnu, ali barem nekakvu vjerovatnost da će se situacija poboljšati. Ako ga ne daju, siguran je gubitak. Bez jamstva nema pretpostavke za ostvarenje prihoda, bez prihoda nema novčanog toka, a bez novčanog toka nema povrata dugova. Ingrin su prijeko potrebni prihodi. Bez njih nema ozdravljenja – napominje Grubišić.

Kad je pak riječ o davanju realnih planova, to je problem s kojim su se banke prije suočavale, stoga postoji bojazan da se bez promjena u menadž-mentu ni sentiment banaka ne bi promijenio na-bolje. A restrukturirati se gotovo nema što – troškovo se došlo do kosti. Stoviše, treba nadokna-diti odljev dijela stručnih ljudi, što bi bilo moguće bez mnogo inicijalnog ulaganja. Naime, jedan dobro ugovoreni projekt može privući kvalitetan kadar jer se u Hrvatskoj ne nudi previše izazovnih poslova.

Zato je za banke zapravo idealan scenarij da se pronade strateški partner koji bi mogao i financijski i kadrovski ojačati Ingru. Samo je u tom slučaju, uvjereni su stručnjaci, moguć otpis dijela dugova. To su, doduše, banke i prije mogle provesti pa danas Ingra ne bi bila u blokadi, realizirali bi se ugovoreni poslovi, ugovorali bi se novi i stvorili bi se novčani tok za izvršavanje obveza. Međutim, nisu to željele.

To je mnogo realnija opcija samo u slučaju da, primjerice, dođe investitor koji kaže da će dokapitalizirati tvrtku i tako povećati izgled tvrtki da se održi iznad vode, ali će usporedno tražiti da se otišu dio dugova vjerovnika, a dio podniri dokapitalizacijom – vjeruje Grubišić.

Realno, preuzimanje koje bi proveo strateški partner i nužna dokapitalizacija najbolji su scenariji i za banke i za Ingru. Neki domaći i strani investitori navodno su zainteresirani u stručnim krugovima spominju se tvrtke iz Rusije, Kazahstana i Njemačke, no pitanje je koliko je taj interes realan, a koliko na razini glasina. Idealan partner bio bi netko jak u sektoru energetike ili specijalizirane niskogradnje, netko komu treba dobar ulaz na tržišta sjevera Afrike i Bliskog istoka, gdje je Ingra još jaka. Tako bi se stvorila dobra strateška pove-zanost. Partner koji može osigurati poslove u Rusiji ili drugim zemljama bivšeg SSSR-a može pomoći i Ingrinu povratku na ta tržišta, na kojima ima dobre referencije, doduše stare. Dugoročno, to je za Ingru jedini pravi spas od potpunog urušavanja. Sve drugo ima samo učinak respiratora.