Pratio trgovanje na burzi, što je kolega Rudan primijetio, a s obzirom na to da je i sam intenzivno trgovao na burzi uskoro smo počeli raspravu o strategijama ulaganja.
Razgovori o dionicama pokazali su se vrlo korisnim, jer smo dogovorili znanstvenu suradnju koja je pokrenula uspjeh Genosa. Kolega Rudan prikupio je nekoliko tisuća ispitača s Visa i Korčule te s kolegama u Edinburgu počeo analizirati njihove genome. Moje su područje interesa već više od 20 godina glikani ili, kolokvijalno, šećeri, no zbog strukturne složenosti o njima znamo mnogo manje nego o proteinima i DNA. U to vrijeme analiza glikana bila je vrlo složena. Primjerice, samo godinu dana prije jedna moja doktorandica doktorirala je na analizi glikana u samo tri osobe. Da bismo mogli uspješno spojiti genetička istraživanja s glikanima, morali smo analizirati barem tisuću ljudi, što je tada bilo nezamislivo. No odlučio sam riskirati i uložiti 100-tinjak tisuća eura, uglavnom zarađenih na burzi u zlatno doba njezina rasta. Uspjeli smo i studiju objavili u vrlo prestižnome međunarodnom časopisu. Kad smo svoje podatke o glikanima povezali s onima o genima kojima je raspolagao kolega Rudan, otkrili smo da je funkcija proteina HNF1A nužna za dodavanje fukoze na antene glikana u plazmi. Mutacije u HNF1A uzrokuju jedan tip dijabetesa – HNF1A-MODY, pa je bilo logično provjeriti potencijal antenarne fukoze kao biljega tog tipa dijabetesa.
Ozbiljnim istraživačkim institucijama uspješni znanstvenici najveći su kapital jer donose istraživačke projekte i neizravna sredstva. Od 20 do 80 posto izravnih troškova znanstvenog projekta dobiva institucija i tako ostvaruje stotine milijuna eura prihoda. U Hrvatskoj dobitak velikih međunarodnih projekta administraciji zadaje dodatan posao i stvara problem, a ne ‘oprašta’ se ni uspjeh. To je glavni razlog zašto većinu istraživanja provodim u privatnoj tvrtki, a ne na sveučilištu. No otkad je Hrvatska postala pridružena članica najprije šestog pa sedmog okvirnog programa, što treba zahvaliti vizionarskoj politici ondašnjeg ministra znanosti Dragana Primorca, sve veći broj istraživača iz Hrvatske ulazi u onih 10 posto najboljih kojima se odbavljaju sredstva za istraživanje iz međunarodnih izvora, te u Hrvatskoj mogu raditi gotovo jednako dobro kao da su u inozemstvu, pa je određen broj hrvatskih znanstvenika vrlo konkurentan na globalnoj razini.
Eksperimentalna istraživanja u molekularnoj biologiji veoma su skupa. Ove godine Genos će u istraživanja uložiti više od četiri milijuna kuna. Najveći dio tih sredstava doći će od projekata koje financira Europska komisija, no dio istraživanja financirali su i Hrvatski institut za tehnologiju, BICRO te Ministarstvo znanosti. Dobili smo čak i poticaje Ministarstva poduzetništva za investicije u znanstvenoistraživačku opremu.
