Fields ‘Prestolonasljednik’ se pažljivo priprema za čelnu funkciju Forda

Vlasnici i menadžeri pet malih banaka uglavnom odbijaju sugestiju. Svatko će radije sâm tražiti sredstva za dokapitalizaciju. Spas bi mogao donijeti samo investitor koji bi pokupovao male banke, a onda ih preprodao.

Veličina je ipak bitna! Ne samo zbog općeprihvaćene bankarske mantine ‘too big to fail’ (prevelik da propadne). Hrvatske male banke već su i prije krize pokazale da posustaju, manje zbog krize, više zbog troškova regulacije koje plaćaju jednako kao velike. Malim je bankama prijeko potreban kapital kako bi zadovoljile propise o stopi adekvatnosti kapitala od 12 posto, u suprotnom će propasti. Spas mogu potražiti u raznim oblicima dokapitalizacije (dakle i prodaji strateškom partneru) ili okupnjenju, odnosno spajanju. HNB je, doznajemo, skloniji drugoj opciji.

U HNB-u kažu kako već dvije godine malima sugeriraju da se okrupne. Ako im je tržišni udjel manji od jedan posto, a temeljni kapital 80-ak milijuna kuna ili manji, onda su na krizu osjetljive neusporedivo više od velikih. Iako je to preporuka svim malim bankama, a u Hrvatskoj ih je dvadesetak, konkretni se prijedlog odnosi na pet banaka – Banku Kovanica (jedina u stranom vlasništvu), Centar, Credo, Karlovačku i Vaba banku. Dvije su od njih, Banka Kovanica i Karlovačka, u ozbiljnim problemima, pogotovo potonja, u kojoj je kumulirani dug iz 2009. i 2010. od 111 milijuna kuna opasno blizu iznosu temeljnog kapitala. U obje se banke zbog gubitaka već dogodila smjena u vrhu. No čin smjene nije pošto neće biti dovoljan, banke trebaju zaokret u poslovanju koji podrazumijeva pribavljanje svježeg kapitala.

Okupljanje bi značilo imati jednu upravu, jedno računovodstvo, jedan informacijski sustav, dakle racionalizirali bi se troškovi, a kvalitetnija akcija bila bi manje osjetljiva na tržišne potrese. Sve dok veliki drže omjer između troškova i prihoda na prosječnih 45 posto, a mali na više od 80 posto.

O čišćenju i konsolidaciji bankarskog tržišta govor se od početka krize. Čak i prije nje, jer sve su male banke, bez iznimke, godinama upozoravale na to kako nije pošteno da i veliki i mali nose jednak regulatorni trošak. Čišćenje je, zapravo, već počelo. Prva je nedostatak kapitala platila Obrtnička štedna banka. Iako je mjesecima trajala nada da bi se dokapitalizacija turskog Sekerbanka mogla vratiti u život, preporučili su tim potencijalnim ulagačima na kraju su propali i banci je oduzeta dozvola za rad. Potkraj prošle godine naveliko se pričalo o naknadi Podravske banke da preuzme Jadransku i Banku Kovanica, što je svojedobno potvrdio Miljan Todorović, predsjednik NO-a i jedan od vodećih dioničara. Zasad je sve ostalo na namjeri, no malo je vjerojatno da je tu priča završena.

U međuvremenu je na bankarskom tržištu osvanuo i srpski kapital. Fond za razvoj AP-a Vojvodine odlučio je u prvoj ‘rundi’ uložiti milijun i pol eura u A štednu banku malog poduzetništva i utemeljiti novu, Tesla štednu banku za jačanje regionalne suradnje. Do kraja godine namjeravaju privući 120 milijuna kuna jer osim srpskih razvojnih fondova računaju i na uloge hrvatskih te tvrtki iz susjedstva. Još bi jedna priča mogla biti završena ovih dana. Turska Süzer grupa dovršila je pregovore o kupnji Banke Brod u koju bi u dvije godine uložila oko 180 milijuna kuna. Za banku s 500 milijuna kuna teškom aktivom to doista nije zanemariv iznos. HNB neće joj stati na put.

Naime, u HNB-u misle da stopa adekvatnosti kapitala manja od 13 do 14 posto sugerira da se ispod tepiha može iščepkati nekvalitetna bilanca. No HNB može samo predlagati, odluka je na vlasnicima.

Čini mi se da dolazi vrijeme odluke, jer za neke će to biti spas u zadnji čas – poručuje naš izvor. No to nije tema o kojoj vlasnici i menadžeri tih banaka rado čavrljaju. Čak ni neslužbeno. Svoje je mišljenje javno iznio samo Igor Čičak, predsjednik Uprave Vaba banke. Kaže kako prvi put čuje da se spominju imena banaka, no točno je da HNB već dulje sugerira da se male banke međusobno povežu jer nemaju dobru perspektivu s obzirom na veličinu aktive.

Kad bi se tih pet banaka spojilo, stvorila bi se banka koja bi prema svim pokazateljima bila znatno djelotvornija. Bit problema malih banaka jest u veličini bilance i visokim regulatornim troškovima, koji su jednaki i za male i za velike banke. Najveći je problem u priči o spajanju tehnički, odnosno kako to izvesti. Za to treba dodatni kapital jer bi spajanje u početku stvorilo troškove, uštedjelo bi se tek nakon njegove provedbe. Drugo, problem je i uvjeriti vlasnike da pristanu na procjenu prema istim kriterijima. Idealno bi bilo kad bi svi pristali angažirati uglednog konzultanta koji bi prema unaprijed utvrđenim kriterijima procijenio vrijednost svake banke. Nameće se i pitanje upravljanja, odnosno čija će uprava upravljati ujedinjenom bankom. Zato je malo vjerojatno da će se to dogoditi, osim ako se ne pojavi igrač s kapitalom koji će potaknuti taj proces – kaže Čičak, dodajući da su za Vabu otvorene obje mogućnosti: i spajanje i dokapitalizacija, bilo novcem sadašnjih dioničara bilo novih.

Čelnik jedne od spomenutih banaka tvrdi da za HNB-ovu inicijativu dosad nije čuo, no ideja mu se ionako ne sviđa: – Zbog visokih troškova regulacije svim malim bankama treba kapital, ali mi ćemo ga nabaviti dokapitalizacijom, a kapital će uplatiti sadašnji dioničari. Strateškog partnera ne tražimo jer nije vrijeme za prodaju – kategoričan je. Drugi čelnik pak zna da ‘status quo’ nije održiv, no opcija spajanja u kojoj njegova banka ne bi bila aktivna igrač ne dolazi u obzir.

• Želimo sami odlučivati o svojoj sudbini i održati angažman u kojem ćemo biti subjekt preuzimanja, ne objekt. Otvoreni smo za obje opcije, i za spajanje, što podrazumijeva da će netko nekoga ‘pokupiti’. Za to treba financijska poluga i ona se otvara kao mogućnost. Otvoreni smo i za strateškog partnera, a i takav interes postoji. U svakom slučaju, jesmo u procesu transformacije vlasništva – tvrdi naš sugovornik.

Kaže da zanimanje za kupnju udjela u banci pokazuju i druge banke i razni fondovi. Ako mogu birati, radije bi bankarskog partnera jer ‘govore istim jezikom’. Investicijski fond kao partner za njih je manje ‘komotan’ jer bi s manje razumijevanja za posebnosti tog sektora tražio određenu stopu profitabilnosti, dakle bio bi znatno rigidniji u zahtjevima.

No bankar koji ne radi ni u jednoj od tih banaka, ali stalno je u doticaju s malima, kaže da je spajanje nemoguća misija, prije svega zbog vlasnika. No bilo bi dobro da se tih pet problematičnih banaka spoji (iako nisu jedine s popisa ugroženih).

• Nažalost, nema šanse da se takvo što dogodi. Pitanje je tko bi to vodio, tko bi bio glavni, tko bi bio vlasnik. Dobro poznam taj milje i znam da nema šanse da se dogovore, svatko bi precije- njivao svoje vlasništvo, a podcjenjivao tuđe – tvrdi naš izvor, dodajući da vlasnici samo žele izvući što veću zaradu, a sudbina banke nije im na prvome mjestu.

S te strane, kaže, razumije strah regulatora. Vjeruje da je veća šansa za spas kad bi se na obzoru pojavio koji ‘venture’ ili ‘equity’-fond koji bi kupovao jednu po jednu malu banku, spojio ih i onda možda preprodao dalje, kao što je svojedobno učinio Charlemagne Capital, fond koji je kupio Dalmatinsku, Istarsku, Sisačku i Dubrovačku banku, ujedinio ih i zatim prodao OTP-u. No takva ulagača zasad nitko ne vidi.

Rješenje će se ipak morati naći. Da vrijeme još jedne konsolidacije bankarskog tržišta tek dolazi, analitičar Žarko Primorac potvrđuje brojkama. U gubicima je ove godine devet banaka s ukupnim minusom većim od 272 milijuna kuna, što je 57 posto više nego prethodne godine. Taj podatak pokazuje da su neke manje banke na granici rentabilnosti i da se hitno moraju dokapitalizirati ili konsolidirati na neki drugi način.

• Nisam siguran da će se banke spojiti onako kako to HNB želi jer bi to značilo da neki investitor želi uložiti dosta novca da ‘pokupi’ sve male banke koje se približavaju donjoj crti opstojnosti. Premda te banke imaju malen tržišni udjel, ta bi strategija zahtijevala mnogo ulaganja u kapital, stabilizaciju i konsolidaciju poslovanja.

No kapital će se morati naći jer će hrvatsko tržište ubuduće biti izloženo žešćoj konkurenciji zbog ulaska u EU. Naime, nakon ulaska u EU počinje u punom smislu riječi vrijediti takozvana jedinstvena putovnica, dakle kreditna institucija osnovana u bilo kojoj zemlji EU može pružati usluge i na području Hrvatske. Vrijedi, naravno, i obrnuto. Može se očekivati da će neke kreditne institucije koje sad nisu u Hrvatskoj ovdje otvoriti svoje podružnice, dakle povećat će se konkurencija na hrvatskom tržištu. To će pojačati pritisk na manje i slabije kapitalizirane banke, ali na pritisk će se morati priviknuti i bolje etablirane banke, koje su dosad iskorištavale prednosti djelovanja oligopolne strukture – poručuje Primorac.

Ako prije toga male banke ne ojačaju svoj kapital, nakon ulaska u EU mogle bi nestati. Zato je bolje da vlasnici stisnu zube, dogovore se i stvore novu banku koja bi donekle mogla konkurirati velikima. Stiže vrijeme promjena. Primorac se nada promjeni strukture bankarske industrije, većem oslanjanju na domaće izvore financiranja, jačoj konkurenciji i pristupačnijim kreditima za privredu i stanovništvo.