Razgovori o dionicama pokazali su se vrlo korisnima, jer smo dogovorili znanstvenu suradnju koja je pokrenula uspjeh Genosa. Kolega Rudan prikupio je nekoliko tisuća ispitanika s Visa i Korčule te s kolegama u Edinburghu počeo analizirati njihove genome. Moje su područje interesa već više od 20 godina glikani ili, kolokvijalno, šećeri, no zbog strukturne složenosti o njima znamo mnogo manje nego o proteinima i DNA. U to vrijeme analiza glikana bila je vrlo složena. Primjerice, samo godinu dana prije jedna moja doktorandica doktorirala je na analizi glikana u samo tri osobe. Da bismo mogli uspješno spojiti genetička istraživanja s glikanima, morali smo analizirati barem tisuću ljudi, što je tada bilo nezamislivo. No odlučio sam riskirati i uložiti 100-tinjak tisuća eura, uglavnom zaradenih na burzi u zlatno doba njezina rasta. Uspjeli smo i studiju objavili u vrlo prestižnome međunarodnom časopisu. Kad smo svoje podatke o glikanima povezali s onima o genima kojima je raspolagao kolega Rudan, otkrili smo da je funkcija proteina HNF1A nužna za dodavanje fukoze na antene glikana u plazmi. Mutacije u HNF1A uzrokuju jedan tip dijabetesa – HNF1A-MODY, pa je bilo logično provjeriti potencijal antenarne fukoze kao biljega tog tipa dijabetesa.
Za ovo konkretno istraživanje mogli bismo reći da je rezultat rada četiri znanstvenih skupina: Sveučilišta u Edinburghu, Sveučilišta u Oxfordu, Nacionalnog instituta za biotehnologiju Irske te Genosa, pa Genos polaže prava na 25 posto intelektualnog vlasništva.
Biotehnologija je industrija budućnosti, s obzirom na to da je neusporedivo učinkovitija, jeftinija i čišća od klasične tehnologije. Nažalost, Hrvatska je vrlo slaba u inovacijama pa je i naša biotehnološka industrija nedovoljno razvijena i uspješna.
