Pir je ozima žitarica, sije se u listopadu prema najpovoljnijim danima u kalendaru. Najveći prinos dat će pir posijan od 10. do 13. listopada ili tjedan dana kasnije te potkraj mjeseca. Proces sjetve je uobičajen, najprije se preore i pripremi zemlja, a potom posije sjeme. Stabljika pira izraste do 1,70 centimetara visine, a zreo u srpnju.
Žitarica se žanje u srpnju, kombajnom se odvaja žito iz klasa koje ostaje u ljusci. Pir je dvozrnat, zrno se mora oljuštititi prije mljevenja, ali ljuštenje ovojnice odgađa se što je dulje moguće da bi se sačuvala kvaliteta zrna. Pir ne treba spremati u silos ni kemijski tretirati zrno jer se ljušti neposredno prije mljevenja i proizvodnje kruha.
Od svježe samljevenog brašna, ne starijeg od sedam dana, priprema se tijesto kojem se dodaje netipičan kvasac, starter star šest godina. Zamjesa tijesta radi se ujutro, ovisno o vrsti kruha, da doživi svoju potpunu biološku aktivnost oko podneva jer se time dobiva jaka biokultura, probiotici kojima beskvasni kruh obiluje.
Tijesto se oblikuje, ovisno o težini kruha, 500 ili 700 grama, i ostavi stajati. Zatim miruje, fermentira, odnosno podiže se od dva do četiri sata. No fermentacije nekih vrsta kruha traju i do 24 sata, a za razliku od beskvasnoga kruha klasična tijesta dižu se u roku od 60 do 90 minuta.
Kruh se peče uvečer, sat vremena, i hladiti cijelu noć. Potpunu aromu doživi u roku od 24 do 48 sati, ali ona se razvija i dalje. Kruh treba držati u platnu na prozračnom mjestu i može dugo stajati. Ako se osuši, treba ga staviti u pećnicu pet do 10 minuta na 160 stupnjeva celzijevih. Može ga se i zamrznuti, ne dulje od tri mjeseca.
