Plaže prepune prijatelja

je vitalna starica kojoj osmijeh s lica nije skinula ni najveća pripeka na kojoj je stajala cijeli dan. Iako smo podosta proljeća mladi od izdržljive dame, nama je nakon kulturnog uzdizanja trebao odmor uz tipičnu indijsku gozbu. Za stotinjak kuna tri se osobe mogu dosita najesti. Počastili smo se stoga nanom, lepinjom koja može biti sljubljena sa sirom, češnjakom ili maslacem, palak–panirom, sirom u špinatu, rižom s povrćem te raitom – salatom u osvježavajućem jogurtu. Iako su nam nepca uživala u vatrometu okusa, nekoliko sati poslije shvatili smo da moramo proći vatreno krštenje, koje prolaze mnogi pridošlice. Umjesto uživanja u noćnom životu noć smo proveli uz ljekoviti koktel zvan infuzija kod liječnika kojem nije bilo teško probuditi se usred noći ne bi li pomogao još jednom od turista koje su mučili ‘trčkalica’ i povraćanje.

Drugi smo se dan odlučili počastiti kupnjom, uz obvezno cjenkanje, a na našemu isposničkom jelovniku našli su se dvopak i jedina sigurna voda, ona kupljena u boci. U šarolikoj ponudi raznih bazara odlučili smo se zaputiti u Linking Road, koji vrvi štandovima i prodavaonicama i nudi tipične indijske proizvode, od kašmirskih šalova do sarija i šarenog nakita. Golem je i izbor suvenira koji utjelovljuju neka božanstva kao što su slonoliki Ganeša i majmunoliki Hanuman. Kao uvertiru za odlazak na najpoznatije indijsko ljetovalište Gou posjetili smo i mumbaijsku plažu Juhu. Zbog onečišćenosti ondje ipak vrijedi uzrečica: Hvali more, drž se kraja, zato lokalno stanovništvo ‘gušta’ u šetnjama i igrama uz more. Tijekom sezone kupanja koja, ovisno o monsunima, traje od polovine rujna do kraja ožujka odlična je zrakoplovna povezanost između Mumbajia i Goe. Kartje je u prosjeku 350 kuna. Za jedan sat leta vrući asfalt zamijenili smo pješčanim plažama i pogledom na palme i zelena rižina polja. Uživanje na plažama jedino narušavaju uporni trgovci koji prodaju šalove, odjeću i nakit. Uz obvezan pozdrav ‘Zdravo, prijatelju!’ najprije će do vas doći trgovkinja koja će udobno zasjesti tik do vašeg ručnika. Ubrzo ćete steći mnogo prijatelja koji će vas svaki dan nagovarati da kupite nešto od njih jer moraju ‘voditi biznis’.

Prava su meka za turiste željne kupnje ili samo druženja i tržnice otvorene srijedom tijekom dana i subotom navečer. Osim kupnje ondje se održavaju rock–koncerti. Ljubitelji elektroničke glazbe pak noću hrle u neki od klubova koji nude ‘partyje’, za koje se doznaje u hodu. Iako su prijašnjih godina zabave trajale do sitnih sati, danas nerijetko završe mnogo ranije. Bivša potugalska kolonija obiluje starim, živopisno obojenim vilama pretvorena u apartmane. Najviše gostiju odlučuje se za boravak u sjevernoj Goi, u nekom od mjesta kao što su Candolim, Calangute, Baga, Anjuna ili Vagator. U svim se mjestima noćenje u dvokrevetnoj sobi može naći od 60 kuna naviše. Za dobrodošlicu se obvezno mora popiti feni, koji se priprema od kokosa ili indijskog orašića, koji se također rado grickaju po plažama. One pak obiluju kafićima uz obalu u kojima se poslužuju indijska, kineska ili portugalska jela. Lokalni je specijalitet riblji curry koji se servira s rižom. Morski plodovi obvezno se poslužuju u gotovo svim restoranima. To ne začuđuje jer na lokalnom.