Home / Mediji i publikacije / Pravni kaos

Pravni kaos

Prema hrvatskim propisima neobavljena dostava sudskog ili upravnog rješenja ‘smatra se valjanom’ bez obzira na to što primatelju dokument nije uručen i što ga nije mogao pročitati.

Najčešće su upiti čitatelja kako ostvariti temeljno ljudsko pravo na sudsku zaštitu u hrvatskom sudstvu, koje ne-rijetko i samo krši ljudska prava i izigrava postojeće propise. Piše čitateljica da joj je dostavljeno sudsko pismo da mora platiti kaznu za prekršaj za koji nije znala. Kad se u sudu raspitivala, odgovorili su joj da je dostava pokušana tobože dva puta i da je nakon objave na oglasnoj ploči presuda pravomoćna i da globu mora platiti.

Poklopio se da mi je i osobno ovih dana u poštanskom sandučiću ostavljena ‘Obavijest o obavljenoj dostavi poreznog akta’. Ako je ‘dostava obavljena’, čemu obavijest o tome? I zašto me ‘dostavljač’ obavještava da tobože mi dostavljeni porezni akt mogu preuzeti na šalteru tom i tom u pošti toj i toj? Nije tu riječ ni o kakvoj birokratskoj gluposti, nego o svjesnoj zloupotrebi postupovnih prava u sudstvu i Poreznoj upravi Ministarstva financija.

Zakonom o parničnom postupku besmisleno je propisano da je dostava sudskih pismena (i posljedično poreznih i ostalih upravnih akata) valjana nakon dva neuspjela pokušaja dostave ili objave dokumenata na sudskoj oglasnoj ploči, bez obzira na to što primatelju dokument nije uručen i što ga nije mogao pročitati i upoznati se sa sadržajem neuručenog dokumenta.

A poreznici su si dodatno nomotehnički nepismenim Općim poreznim zakonom ‘pojednostavili’ sve tako da nemaju ni obvezu tobožnje objave na oglasnoj ploči u Poreznoj upravi.

Glupost da se neobavljena dostava smatra obavljenom moguća je samo u hrvatskom zakonodavstvu. Tobože radi sprečavanja zloupotrebe postupovnih ovlaštenja (odugovlačenjem postupka izbjegavanjem primanja sudskih pismena) Zakonom o parničnom postupku problem je ‘riješen’ isključivo na štetu stranki u postupku (primatelja dokumenta).

Pritom su potpuno zanemarene ‘zloupotrebe postupovnih ovlaštenja’ od službenika i namještenika u državnim službama i sudaca kriminalaca (primjerice, bračka sutkinja Ivana Domić, crikvenički sudac Božo Vilušić, nezakonito imenovani krčki sudac Marin Črnja itd.).

Nedavno sam napisao tekst o pravnoj nesigurnosti u Hrvatskoj. Ni u Vladi, ni u Saboru, ni u Narodnim novinama (službenom glasilu u kojemu se moraju objaviti svi propisi) ne znaju koliko propisa trenutačno vrijedi u Hrvatskoj.

Prema evidenciji ING registra, međutim, u Hrvatskoj 30. kolovoza 2012. na snazi je bilo 10.406 propisa. Svih tih 10.406 propisa bilo bi teško pročitati, a kamoli dobro se upoznati s cjelokupnim sadržajem te sve to poštovati i u praksi primjenjivati.

I u nastavku sam pisao i tko piše te uglavnom pravno nepismene hrvatske propise. Pišu se najčešće ‘po hitnom postupku’ bez ikakve stručne podloge, bez jasno definiranih ciljeva, bez analize posljedica primjene zakona i na brzinu u zadnji čas.

Najčešće su u tzv. radne skupine za pisanje zakona imenovani ljudi samo radi honorara, a stvarni posao odradi jedan ili dvojica anonimnih i slabo plaćenih stručnih savjetnika koji sve rade prema načelu ‘da se ne zamjerimo šefu’.

Nitko u Hrvatskoj ne zna tko su točno pisci pojedinih zakona (imenom, prezimenom, stručnim ili znanstvenim stupnjem koji su stekli), a ne znaju se ni imena ‘recenzenata’ nekompetentnih zakona.

Svi dosadašnji članci s upozorenjima na neodrživo stanje u tzv. pravnom poretku u Hrvatskoj pisani su uglavnom uzalud. Vladačke strukture, pa i sadašnja jednako kao i sve prethodne, nastoje održati stanje pravnoga kaosa što dulje, jer u kaosu je državnim službama lakše izigravati propise i manipulirati pravno nesigurnim građanima i ostalim pravnim subjektima.

Jedini način prevladavanja pravne nesigurnosti je na idućim izborima više nikako ne glasovati za političke stranke i osobe koje su (bile ili jesu) u Vladi bilo kao nositelji ili samo koalički participiraju.