Krumpiraaa… u pet sljedova

Dva dana nakon pobjede počeo formirati vladu i širiti ljubav. Da bi odgnao strahove Zapada da je ‘ruski čovjek’, odlučio je najprije posjetiti Ameriku, što je pametan potez i u unutarnjopolitičkom smislu jer je Gruzija zemlja podijeljene odanosti, što je čest slučaj u bivšim članicama Sovjetskog Saveza. Dapače, medijima je izjavio da Ameriku smatra glavnom partnericom Gruzije. Želju za dobrim odnosima dokazuju navodno izdašni iznosi uplaćeni na račune američkih lobista radi promicanja Ivanšvilija. Namjerava, koliko se može, uravnotežiti Moskvu i Washington, no teško je ne primijetiti prednost Moskve s obzirom na to da je svoje bogatstvo izradio upravo u Rusiji. Popravljanje odnosa s Rusijom neće biti bezbolno: od rata 2008. dvije zemlje jedva imaju odnos iako je službena Moskva pozdravila izbore i izrazila volju za popravkom narušenih veza. Tek će praksa pokazati komu će se prikloniti Ivanšvili, kojeg su protivnici pokušali ocrati kao ruskog pijuna.

Ivanšvili se sviđa kombinacija s promjenom sustava, jasno je dao do znanja da se vidi u ulozi premijera i nakon što se reforma provede nakon predsjedničkih izbora sljedeće godine, ali pitanje je hoće li sad Sakašvili biti voljan sâm sebi iskopati rupu. Međutim, ni njegov položaj nije toliko čvrst. Prvo mjesto na izborima zauzeo je s pomoću koalicije čak šest stranaka, što po definiciji znači velike probleme i nestabilnost vlasti. Novu vladu, u kojoj neće biti ministara iz sadašnje garniture, namjerava sastaviti do 20. listopada. Sakašvili je najavio da neće iskoristiti veto na njezino formiranje, dodavši, ipak, da su neka njezina stajališta ‘posve neprihvatljiva’. Nije precizirao na što misli, no iz rečenoga se dade zaključiti da ne namjerava tek tako ‘leći’.

Da bi moglo biti kompliciranije nego što se čini, sugeriraju još dva detalja: Ivanšvili je zahtijevanje ostavke od Sakašvilia nakon objave rezultata, naknadno ublaženo, i to što poraženi Ujedinjeni nacionalni pokret s 40 posto osvojenih glasova svejedno ostaje velika i jaka oporba u parlamentu. Postoje sumnje i u Ivanšvili jevo sposobnost vladanja, poznati su primjeri uspješnih poduzetnika koji su se pokazali neuspješnim vođama države, pa bi Sakašvili otezanje sljedeće godine moglo biti sasvim dovoljno da se vrati u milost birača. Ako se Ivanšvili ne snade u novoj ulozi i ne uspije kontrolirati šesteročlanu koaliciju, Sakašvili bi se elegantno mogao vratiti u igru. Problem se može nazreti u njegovu intervjuu Financial Timesu dan nakon pobjede u kojem je jasno dao do znanja da i on pati od klasične poduzetničke zablude. Uspješnu karijeru koja mu je priskrblila bogatstvo procijenjeno na 6,4 milijarde dolara, gotovo pola gruzijskog BDP-a, naveo je kao plus, ustvrdivši kako to dokazuje da je ‘vrlo dobar menadžer’. Međutim, kao i mnogi prije njega, vrlo će brzo shvatiti koliko je vođenje države drukčije od vođenja tvrtke.

Ivanšvili je sin rudara i kućanice, odrastao je s četvero braće i inženjer je po struci koji se nakon završetka fakulteta u Tbilisiju, gdje je tijekom studija radio u čeličani, odselio se 1982. u Moskvu radi izrade doktorske disertacije iz ekonomije rada. U poslovne vode ušao je pokrenuviši trgovinu računalima i elektronikom (neobična naziva Agroprogress, jer bilo je lakše uzeti staru tvrtku nego osnovati novu), s pomoću koje je došao do 100 tisuća dolara upotrijebljenih za osnivanje banke Rossiski kredit s partnerom Vitalijem Malkinom. Većinu bogatstva koje danas posjeduje stekao je 90-ih u Rusiji, i to uglavnom u bankarstvu i rudarstvu.

U Gruziju se vratio 2003. Imovinu koju ondje ima prodao je nedavno za 1,7 milijardi dolara (banka, lanac ljekarni, nekretnine), odrekao se i ruskog državljanstva koje je posjedovao, ali zato je ostao bez gruzijskoga. Naime, Gruzija ne priznaje dvojno državljanstvo. Imao je i francusku putovnicu. Državljanstvo mu je ukinuto dva dana nakon što je objavio da će voditi Gruzinski san.

Ipak, zahvaljujući promjeni Ustava građani Europske unije koji u Gruziji borave najmanje pet godina imaju pravo kandidirati se na izborima.