Premijer gleda na Dan neovisnosti kao skeptik nepredvidljivih reakcija. Još proljetos je taj dan favorizirao kao glavni državni blagdan, danas tumači da su to samo ‘vrtili kao ideju’ i da neće biti promjene pravničnog kalendar, iako on i dalje vjeruje da je država starija od 1991. Ne čudi stoga što ljudi koji ne žive od politike pojma nemaju što se to uopće obilježava i kakva je to neovisnost. A to je dobar put u krizu nacionalnog identiteta i političku reviziju prošlosti. Upravo zato što zbunjuje, mislim da bi taj blagdan trebalo ukinuti. Zbivanja vezana uz taj dan, naime, simboliziraju sve suprotno neovisnosti: iznudu, ovisnost o tuđoj volji, izbor bez druge opcije. Tajming saborske odluke o raskidu veza sa SFRJ odredila su tri nevelika europska političara (De Michelis, Poos i van den Broek) namećući 8. srpnja 1991. tromjesečni moratorij na provedbu hrvatske Deklaracije o samostalnosti.
Vezir imoćansko-splitskoga kantona zapečatila ju je akcija dvaju pilota JNA koji su dan ranije raketiranjem Banskih dvora izveli neuspjeli pokušaj likvidacije Franje Tuđmana, s kojim su tad bili i Stipe Mesić i Ante Marković. Sabor je sljedećeg dana donio tek očekivanu tehničku odluku o aktiviranju Deklaracije o samostalnosti (od 25. lipnja 1991.) i očekivanu odluku o prekidu državnih veza sa SFRJ. I to je paradigma neovisnosti? Ne. To je više Dan europske kooperativnosti (poslušnosti) ili Dan političke korektnosti ili Dan iznudenih odluka. I to se obično ne obilježava posebno, to je politička svakodnevica, osobito naša.
A zašto mi to ipak i još uvijek neradno obilježavamo, kad već nema povoda za neko slavlje? Zato jer su se hrvatski državni praznici od 1991. godine doživljavali kao stranačko-partijsko nadmetanje u stvaranju ljepše stranačke prošlosti. No možda nam u stvaranju identiteta i konsenzusa ponovo pomognu susjedi i EU. Izbori u Srbiji (Nikolić, Dačić), a i nedjeljni lokalni izbori u BiH (konsolidacija Republike Srpske, povratak SDS-a na scenu, uvjerljiva pobjeda SDA), govore da se i Srb i Bošnjaci politički vraćaju u rane devedesete i sve se otvoreni politički okreću od EU. A lider HDZ-a BiH Dragan Čović na nedjeljnim je lokalnim izborima doslovce darovao bošnjačkom SDA upravljanje Lašvanskom dolinom i srednjom Bosnom. U hrvatskim medijima to se tumači kao njegova velika pobjeda. Ali kad u sljedećem koraku Bošnjacima da rije i Mostar, a zauzvrat ga Bakir Izetbegović imenuje veziom Posušja, tik uz hrvatsku, odnosno tada već granicu EU, to se više neće tolerirati. EU će prosvjedovati. A zastupnici Hrvatskog sabora konsenzusom će izglasati novu Deklaraciju o neovisnosti. Da spriječe Čovićevo imenovanje veziom imoćansko-splitskoga kantona.
