S obzirom na toliko naroda koji održava virtuelnu egzistenciju, postavlja se pitanje koliko su njihovi digitalni identiteti u skladu s onim pravim, zemaljskim. Ako netko po online svijetu gazi skriven iza ‘nicka’, pretpostavlja se da se može pretvoriti u ono što želi biti ili raditi stvari koje zbog utega imena i prezimena ne bi radio.
S Facebookom je to posve druga stvar. Ma koliko god korisnici kontrolirali stvari koje objavljuju ili se nastojali prikazati u boljem svjetlu lijepim fotografijama ili inteligentnim postovima, velik dio njihove prave osobnosti ispliva na javnu površinu, odnosno u krug njihovih prijatelja. Pokazalo je to opsežno istraživanje nedavno provedeno u Americi tijekom kojeg su pravi prijatelji korisnika morali odgovarati na pitanja vezana uz njegov život i karakter. Dakle, identitet na Facebooku najsličniji je onomu stvarnom.
Tom logikom negativni komentari koji stižu s osobnih stranica na Facebooku mogu samo govoriti o tome da osoba zaista jest punokrvni hejter iz susjedstva. Protiv toga se, dakako, trebaju boriti i mediji, odgojitelji, profesori i, što je najvažnije, država koja stvara preduvjeti za društvo sreće i zadovoljstva.
U svakom slučaju negativnost koja se poput eruptivnog požara širi virtualnim svijetom jest i dalje će biti društvena svakodnevica, jer je ukidanje bilo kakve interakcije s korisnicima jedini način da je se zaustavi. Naravno, time se erodiraju temelji demokratičnosti i ‘ubija’ sama srž digitalnog svijeta. Doduše, ne tvrdim da to katkad i ne priželjkujem.
