OTKRIVEN MANJAK RADNE SNAGE NA HRVATSKOM TRŽIŠTU!

Savršeni su zaposlenici prema kojima poslodavac nema nikakvih obveza: plati ih unaprijed i iscrpi do kraja pa skončaju kao staro željezo i ne opterećuju mirovinski fond. Sigurno se niste poistovjetili s tim karakteristikama, osim ako niste – roboti.

Traži se kolega koji nikoga ne cinka! U Hrvatskoj je ‘zaposleno’ samo 150-ak robota, a želi li ući u klub razvijenih, treba ih biti najmanje dvije tisuće.

Tih su, precizni u proizvodnim procesima, ispunjavaju normu, nemaju fizioloških potreba, ne treba im stanka za ručak ni ‘čik-pauza’, bolovanje ili godišnji odmor. Ne traže povišicu i ne svađaju se s nadređenima, ne konzumiraju alkohol i drogu, a i ne kasne na posao. Ne razmišljaju i ne kritiziraju, ne prosvjeduju i ne podsjećaju poslodavca na proletersku revoluciju i moguće ponavljanje povijesti… Kontroliraju se daljinskim upravljačem, isključuju i uključuju po potrebi. Savršeni su zaposlenici prema kojima poslodavac nema nikakvih obveza, plati ih unaprijed i iscrpi do kraja pa skončaju kao staro željezo i ne opterećuju mirovinski fond. Ne, nije riječ o novome, kloniranome ljudskom biću, nego o robotu, koji sve više zamjenjuje čovjeka u industrijskoj proizvodnji. I to ne samo u industriji nego i u poljoprivredi, medicini itd.

Odavno roboti vladaju automobilskom i elektroničkom industrijom, no razvoj robotike usavršava ih toliko da već, primjerice, pakiraju zelenu salatu, čiste i čuvaju kuću dok su vlasnici na poslu, upravljaju zrakoplovima, pomažu u medicini… Roboti su najsavršeniji proizvod tehnološke revolucije 21. stoljeća i sve agresivnije osvajaju radna mjesta u tvornicama razvijenih zemalja. Zbog toga su radnici američke tvornice solarnih ploča Flextronics iz okolice San Franciska nezainteresirano dočekali obavijest poslodavca ‘vraćamo radna mjesta i proizvodnju u Kaliforniju’ jer su im roboti najbrojniji novi kolege. No nije to jedinstven slučaj, mnoge kompanije vraćaju na Zapad proizvodnju iz Azije, u kojoj poskupljuje radna snaga i gdje kradu intelektualno vlasništvo, a u tvornicama je više roboti nego ljudi.

U današnje vrijeme tehnološka razvijenost zemlje mjeri se i brojem robota u industriji. U Hrvatskoj je ‘zaposleno’ oko 150 robota, a želi li ući u klub razvijenih, treba ih biti najmanje dvije tisuće. To tvrdi prof. dr. sc. Bojan Jerbić, voditelj Katedre za projektiranje izradbenih i montažnih sustava na Zavodu za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, objašnjava da nas ne smije iznenaditi gubitak radnih mjesta u industriji, nego gubitak industrije zbog tehnološkoga zaostajanja.

Prof. dr. sc. Bojan Jerbić sudjeluje u jednom od najvećih znanstveno-tehnoloških izazova današnjice – stvaranju upravljačkih programa za primjenu robotika u medicini. Zahvaljujući suradnji s prof. dr. sc. Gojkom Nikolićem, dugogodišnjim suradnikom FSB-a, i doc. dr. sc. Darkom Chudyjem, predstojnikom Odjela neurokirurgije Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, rodila se ideja za rješenje jednog od glavnih problema neurokirurgije – prostorne navigacije instrumenta. Problem će biti riješen u projektu radnog naziva ‘RONNA – Robotika neuronavigacije’, koji je u fazi razvoja i financira ga Hrvatski institut za tehnologiju. U njemu sudjeluju zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje, KB Dubrava i Hrvatski institut za istraživanje mozga.

• Nije riječ samo o proizvodnji robota nego i o njegovu osposobljavanju za primjenu u neurokirurgiji razvojem sofisticiranih upravljačkih algoritama, softvera za vizijeske sustave, konstrukcije specifičnih alata i naprava potrebnih za izvođenje neurokirurgijskih zahvata. Suvremeni roboti, opremljeni s mnogo senzora i kamera, mogu raditi u ljudskoj okolini bez opasnosti da nekog ozlijede. Radi tog projekta pribavili smo trenutačno najnaprednijeg robota u svijetu KUKA LWR4+, razvijenog u suradnji s uglednim njemačkim institutom DLR-om. U projektu ‘RONNA’ riječ je, dakle, o razvoju upravljačkih aplikacija i alata koji robota pretvaraju u kirurškog pomoćnika. U početku predviđamo da će samo asistirati kirurgu, a u sljedećoj fazi, na čemu trenutačno radimo, sudjelovat će u izvođenju specifičnih zahvata – kaže prof. dr. sc. Bojan Jerbić.

Primjena robota trebala bi osigurati kvalitetnije izvođenje zahvata, zbog čega će se smanjiti trauma za pacijenta i brže će se oporavljati, a smanjit će se i troškovi liječenja.

Hrvatska je tehnološki nerazvijena zemlja, u njezinoj industriji roboti se upotrebljavaju samo fragmentarno na vrlo jednostavnim poslovima rukovanja ili zavarivanja. Prema ekonomskim i demografskim kriterijima Europske komisije, zemlja veličine Hrvatske trebala bi imati najmanje 2000 roboti. Instalirano ih je oko 150, što znači da veoma zaostajemo u tehnološkom razvoju. Iako smo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu zahvaljujući financiranju iz međunarodnih i domaćih projekata (MZOŠ i HIT) izgradili zavidan robotički laboratorij s istraživačima na međunarodnoj razini, ukupna ulaganja, poglavito u ljudje, nisu bila dovoljna da više potaknemo robotizaciju proizvodnje. Osnivanje Hrvatskoga tehnološkog vijeća, Hrvatskog instituta za tehnologiju i agencije BICRO pokazalo je da ima ideja, ali ne i da o tome vlada politički konsenzus, jer sredstva koja su se odobrila za projekte nisu ni izbliza dovoljna za veće pomake. Susjedne europske zemlje za slične agencije i tehnološke projekte izdvajaju sto puta više novca – objašnjava prof. dr. sc. Jerbić, naglašavajući da u posljednjih dvadeset godina nitko nije prepoznao potrebu poticanja tehnološkog razvoja zemlje kao jedan od strateških ciljeva.

Robotika je, tvrdi prof. sc. dr. Jerbić, prepoznata kao ključna znanost 21. stoljeća i očekuje se da će presudno utjecati na društveni i ekonomski razvoj, više nego IT tehnologija u prošlom stoljeću.

• Roboti smanjuju troškove proizvodnje, poboljšavaju kvalitetu proizvoda i uvjete rada te smanjuju rasklanje resursa. Robotika i mehatronika šire se i na druge inženjerske i neinženjerske znanosti, nudeći nove mogućnosti proizvodnje i primjene tehnike u svakodnevnom životu. Robotika je strateški odgovor na suvremen doba s kojim se suočavamo, ona je znanstvena i tehnološka prekretnica. Zahvaljujući razvoju metoda umjetne inteligencije, senzorike, računalstva, elektronike i drugih srodnih tehnologija roboti se iz industrijskih strojeva pretvaraju u pametne strojeve, sveprisutne pomagače, šireći se postupno na dosad nezamisliva područja: medicinu, uslužne djelatnosti, kućne poslove – kaže prof. dr. sc. Jerbić, napominjući da mnogim uređajima kojima se koristimo na svim područjima života upravljaju složeni algoritmi umjetne inteligencije.

U sjeni vodećih svjetskih laboratorija, prema riječima prof. dr. sc. Jerbića, razvijaju se humanoidni roboti koji donekle s razumijevanjem komuniciraju s okolinom i imitiraju ljudsko ponašanje. Stupanj razvoja robotike jasno upućuje na to da će roboti u bliskoj budućnosti postati naši svakodnevni partneri, kao što su već računala i mobiteli. Stoga je Unija proglasila razvoj te znanosti, uz energetiku i transport, dugoročnim strateškim prioritetom razrađenim u koordinaciji s EUROP-om (European Robotics Technology Platform) i CARE-om (Coordination Action for Robotics in Europ), u čemu su sudjelovali glavni proizvođači, europski instituti i znanstvenici, a bili su uključeni i hrvatski znanstvenici. EU financira istraživačke i razvojne robotičke projekte sa 100-tinjak milijuna eura na godinu, Japan ulaže 150 milijuna dolara, Južna Koreja 100 milijuna, a SAD više od 500 milijuna.

• U budućnosti se bez robota neće moći proizvoditi, stoga ne smijemo biti iznenađeni gubitkom radnih mjesta u industriji, nego gubitkom industrije zbog tehnološkog zaostajanja – kaže prof. dr. sc. Jerbić.

Ipak, gubitak radnih mjesta nije izravno povezan s robotikom, nego globalizacijskim i tehnološkim razvojem koji je znatno promijenio ekonomske, kulturne, proizvodne i političke odlike suvremenoga društva. Prof. dr. sc. Jerbić tvrdi da jedino potpuno nova tehnologija, odnosno novi, prilagodljivi, evolutivni i samoorganizirajući strojevi i proizvodni sustavi mogu u budućnosti kvalitetno poduprijeti očekivani razvoj ljudskog društva u većini njegovih djelatnosti. Stoga će se neizbježno smanjiti broj zaposlenih u neposrednoj proizvodnji dobara, ali i drugim djelatnostima, jer neposredan ljudski rad više neće moći zadovoljiti zahtjeve suvremene proizvodnje. Roboti neće samo ukinuti mnoga radna mjesta nego će biti odgovarajuća zamjena za nedostatak radne snage čije se veliko smanjenje od čak 16 posto očekuje već do 2050.