Oppenheimov ‘No pasaran’ Đakoviću

Nekoliko tjedana u siječnju na mjestu pomoćnika ministra prometa bilo je dovoljno bivšemu dugogodišnjem čelniku zagrebačkog Elektro-Kontakta Vladimiru Ferdeljiju da mu se omili politika. Iako je na vlastitoj koži u tom kratkom razdoblju osjetio i tamnu stranu političkog angažmana, kada je po hitnom postupku smijenjen jer je kritizirao Vladu, Ferdeljiju se politika još nije ogadila pa se prije nekoliko dana spremno upustio u novi politički pothvat. Prihvatio je ponudu da bude kandidat HSLS-a i HSS-a za zagrebačkoga gradonačelnika, čime riskira da u predizbornoj kampanji ostane bez desetljećima stvaranoga pozitivnog imidža uglednog menadžera. Osim ako nije odlučio baviti se isključivo politikom, Ferdeljiju bi trebao znati da politika nije za svakoga, već samo za one kojima nije važno što javnost o njima misli.

Sve se na ovom svijetu može kupiti, samo ako se ponudi prava cijena. A Igor Oppenheim, jedini član Uprave Ingre i vlasnik 5,7 posto dionica u toj kompaniji, smatra da je šest kuna po dionici, koliko je za preuzimanje Ingre ponudio slavonskobrodski Đuro Đaković, daleko premalo. Doduše, Oppenheim priznaje da je to realna ponuda u ovim tržišnim uvjetima, ali Đakoviću ipak poručuje ‘No pasaran’. U mišljenju o ponudi o preuzimanju Oppenheim izjavljuje da nema namjeru prodati svoje dionice, službeno to obrazlažući drugim razlozima, odnosno time da ponuditelj ionako neće moći realizirati prag od 95 posto dionica koje bi trebao kupiti da bi preuzimanje bilo valjano. No, da je Đakovićeva ponuda bila izdašnija, Oppenheimove bi rezerve prema tom preuzimanju ipak bile manje. Ili ih čak ne bi ni bilo.

Hvala Europskoj komisiji što je Hrvatskoj opet dozvolila da može izvoziti žive svinje, svinjsko meso i proizvode od svinjskog mesa u EU! Uz neizmjernu zahvalu, hrvatski svinjogojci bi još samo htjeli podsjetiti i na nekoliko činjenica. Kao prvo na to da je zabrana izvoza, koja je uvedena prije sedam godina, u međuvremenu rezultirala time da je, prema procjenama svinjogojaca, domaća proizvodnja barem prepolovljena. To je pak dovelo do toga da je Hrvatska lani iz EU uvezla 40 tisuća tona svinjskog mesa, a sve zemlje EU zajedno su lani uvezle 37 tisuća tona. Zabrana je sada ukinuta, ali ni u Hrvatskoj više nema svinjetine koja bi se mogla izvoziti niti EU ima potrebu uvoziti je.

Guverner HNB-a Boris Vujčić daje do znanja da je uvođenje Hrvatske u eurozonu jedan od njegovih primarnih ciljeva, ali istovremeno i upozorava kako je pad kamatnih stopa, koji bi trebao uslijediti nakon što Hrvatska usvoji euro kao službenu valutu, mač s dvije oštrice. Kaže da bi Hrvatska tu morala učiti iz primjera drugih zemalja, poput Grčke, koje su blagodat niskih kamata umjesto u proaktivne investicije iskoristile za povećanje proračunskih deficita. Vujčić time želi reći da Hrvatska ne smije upasti u tu zamku. Ako ćemo poštano, jedini način da Hrvatska u takvu zamku ne upadne je da ne ulazi u eurozonu, jer nema nikakve šanse da hrvatski političari i njihovi glasači blagodat niskih kamata ne iskoriste u sasvim neproduktivne svrhe.

Sva je sreća što HDZ ima svoj vlastiti Visoki sud časti pa barem jedan slučaj unutar stranke neće dodatno opteretiti poslovanje regularnih sudova. Pred HDZ-ovim će se Visokim sudom časti naći Jadranka Kosor, iako još nije posve jasno hoće li ona pred tim visokim časnim tijelom morati objašnjavati podrijetlo svojih broševa, što stranka više ne može tolerirati, ili je riječ samo o njezinoj nekoordinaciji s predsjednikom stranke. Sa strane gledajući, pitanja na koja će Kosor odgovarati nisu ni bitna. Bitno je da je HDZ promptno aktivirao svoje visoko časno tijelo.

Iz neusuglašenih izjava prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića i ministra financija Slavka Linića o tome koliko će i pod kojim uvjetima zaposlenika iz javnog sektora otići u mirovinu, jasno je da se Vlada upušta u zahvat za koji još ni približno nije osmislišta model, a kamoli razmislišta o njegovim posljedicama. Glede umirovljenja 20-ak tisuća službenika pojavila se iz Vlade i formulacija o ‘socijalno osjetljivom sustavu koji neće opteretiti mirovinski fond’, ma što god to značilo. Jest da dobro zvuči, ali je neprovedivo.

Ivica Mudrinić prvi je predsjednik HUP-a koji je već jednom bio na toj funkciji. No, za razliku od 2003. godine, kada je pobijedio niz drugih kandidata željnih u to vrijeme prestižne pozicije, ovaj je put bio jedini spremam preuzeti zadaću i odgovornost da hrvatskim poslodavcima očisti okaljani imidž, koji je poslodavačku udrugu doveo do toga da se o njoj bez pardona posprdo izjašnjavaju i ministri i sindikalisti i javnost. Svojim je probranim javnim istupima Mudrinić u proteklim razdobljima jasno pokazao da je pozitivan i afirmativan reprezent poslovne zajednice. No, sada više nema mogućnost izbora gdje će se i kada pojaviti. Morat će biti uvijek i svuda.

Nakon kratke ljetne stanke prosvjedi i neredi vratili su se u Europu. Španjolci su još jednom poslužili svojoj policiji za vježbanje forhenda i bekhenda, a Grci se vjerojatno već i osobno poznaju s policajcima u kordonu. Za izbrojiti sve runde štednje i tranše pomoći u toj zemlji treba sad već vršni matematičar, nova isplata iz Bruxellesa iznosi 31,5 milijardi eura, u zamjenu za atenskih 11,6 milijardi novih ušteda uz dvije milijarde dodatnih prihoda. Ovaj ja tebi – ti meni sve više nalikuje igri kukavice u kojoj se čeka kome će prvom dosaditi, jednima slati novac ili drugima rezati. Sve skupa je, pak, obična šarada, Grci ne vide ni centa tog novca, bilo bi poštenije ‘pomoć’ jednostavno isplatiti izravno na račun banaka-vjerovnika.