Nove tehnologije tiskanja koje donose gotovo nevjerojatne brzine uz dubinu koja se mjeri nanočesticama izazvale su i umjetnike. Tako je već nastala nanoumetnost ili, kako mnogi vole reći, vrsta nevidljive umjetnosti jer se temelji na materijalima i elementima koji su nevidljivi golim okom. Upravo zbog toga ta je vrsta umjetnosti podređena posebnom načinu gledanja pod mikroskopima i raznim povećalima koja prikazuju, naprimjer, kišne kapi u milijardama boja koje su nevidljive oku, ali pod mikroskopom daju najljepše moguće oblike i boje.
Mnogi, doduše, smatraju da je nanoumetnost poput otrova za klasičnu umjetnost te da treba posebno paziti da ne bi pokvarila klasiku. Za sada, tvrde pak njezini zagovornici, nema nikakvog razloga da umjetnost ostane bez potpore novih tehnologija i završi poput starog smeća u muzejima. Jer ako već postoji nanobudućnost sa svojom tehnologijom, trodimenzionalni pisači s nevjerojatnim brzinama ispisa i fotografije u kojima je sto tisuća točaka tek početak razlučivosti – zašto to ne iskoristiti.
