Agnefjall Novi šef Ikee (opet) nije odabran među trojicom osnivačevih sinova

Novi standard rezolucije stiže među fotografije. Odzvono je nesavršenostima!

Dolazi vrijeme u kojem će klasične fotografije, pa i slike, dobiti novu dimenziju zahvaljujući primjeni nanotehnologije. Do jučer su tiskani materijali već na prvi pogled pod malo jačim povećalom pokazivali nesavršenost, čime sebev umjetnici i dizajneri nisu bili zadovoljni. Znanost je, međutim, i tu umiješala prste isporučivši im do sada gotovo nevjerojatnu razlučivost slike od sto tisuća točaka po inču, odnosno 2,54 centimetra. I to – u boji.

Mali, samo nekoliko desetaka nanometara visoki, stupovi temelj su tog noviteta koji je predstavljen i u časopisu Nature Nanotechnology. Svaka točka (piksel) te iznimno visoke rezolucije sastavljena je od četiri nanoposta sa srebrnim i zlatnim nanopločicama. Zbog mogućnosti pohranjivanja velikog broja podataka na tako malom prostoru već se govori i o mogućnostima koje su komercijalno iskoristive, poput malenih vodenih žigova ili nekih tajnih sigurnosnih kodova i poruka. Istraživači Agencije za znanost, tehnologiju i istraživanje A*STAR u Singapuru tiskali su posebnu verziju slike ‘Lena’ na veličini od 50×50 mikrometra, što je inače standard koji se rabi u tiskanju najvećeg broja materijala, i dobili – iznenađenje.

Prema riječima Joela Yanga, stručnjaka za materijale agencije A*STAR koji je vodio studiju, efekt je bio sjajan. – Gledajući metalne nanočestice pod svjetlosnim mikroskopom, vidjeli smo da smo mogli kontrolirati boje, od crvene do plave, kontrolirajući veličinu čestica – kaže on. Ovisno o veličini, metalna nanostruktura stvara rezonanciju s određenim valnim duljinama svjetla. Baš kao i gitara koja stvara rezonanciju na određenoj frekvenciji. I upravo taj efekt nazvan ‘plasmon resonance’, koji je dobro poznat fizičarima, bio je temelj postizanja tako visoke razlučivosti slike. Slike tiskane u laboratoriju imaju razlučivost od sto tisuća točaka, i to u boji, što je u usporedbi s inkjet i laserskim pisačima deset puta više. Jer s pomoću njih su do sada ‘proizvedene’ mrlje od tinte veličine jednog mikrometra i razlučivosti od samo deset tisuća točaka po inču.

Razlika je doista velika, posebice ako se zna da i ljudi sa savršenim vidom ne mogu raspoznati objekte koji su manji od 20 do 30 mikrometara. No uz tu gotovo savršenu rezoluciju još je jedna prednost tih strukturnih boja. Riječ je o izvršnoj stabilnosti jer su metalni i izolacijski materijali koji se rabe jako izdržljivi. Oni ne bile tijekom vremena za razliku od organskih bojila i sličnih pripravaka – kaže Yang. Zajedno sa svojim istraživačima Yang je već podnio zahtjev za zaštitu svojeg izuma jer vjeruje da komercijalna budućnost slijedi vrlo brzo. U njoj su nanožigovi, novi načini kriptografije, kodiranje ultraguste količine optičkih podataka na diskovima koji nalikuju na današnje DVD-e. Popis budućih načina uporabe je dugačak, a nove stvari tek dolaze. Velika je prednost takvih slika što se jednostavno ne mogu kopirati ili prepisivati, što je idealno za pohranu arhivskih podataka u muzejima, ministarstvima itd.

I kada se pomisli da je nanotehnologija na tom području već negdje na granici moguće stvarnosti, na red dolaze stručnjaci Tehničkog sveučilišta u Beču, koji su postigli novi svjetski rekord u brzini ispisa, i to trodimenzionalnim pisačem nanopreciznosti.

Utemeljen je na tekućoj smoli na koju je usmjeren laserska zraka, i to pokretnim ogledalima. – Do sada se ta tehnika primjenjivala prilično rijetko. Brzina ispisa mjeri se milimetrima u sekundi, a naš uređaj može raditi pet metara u jednoj sekundi. U dva fotona lito grafije to je svjetski rekord – objasnio je medijima profesor Jürgen Stampfli iz Instituta znanosti i tehnologije na TU u Beču. Taj napredak postignut je kombinacijom novih ideja, a prije svega uporabom zrcala koja su stalno u pokretu tijekom tiskanja. Ubrzanja i usporavanja moraju biti namještena vrlo precizno kako bi se postigla visoka razlučivost, rekordnom brzinom, i to na radnoj površini koja se uopće ne treba posebno pripremati za to.

Nove tehnologije tiskanja koje donose gotovo nevjerojatne brzine uz dubinu koja se mjeri nanočesticama izazvale su i umjetnike. Tako je već nastala nanoumetnost ili, kako mnogi vole reći, vrsta nevidljive umjetnosti jer se temelji na materijalima i elementima koji su nevidljivi golim okom. Upravo zbog toga ta je vrsta umjetnosti podređena posebnom načinu gledanja pod mikroskopima i raznim povećalima koja prikazuju, naprimjer, kišne kapi u milijardama boja koje su nevidljive oku, ali pod mikroskopom daju najljepše moguće oblike i boje. Mnogi, doduše, smatraju da je nanoumetnost poput otrova za klasičnu umjetnost te da treba posebno paziti da ne bi pokvarila klasiku. Za sada, tvrde pak njezini zagovornici, nema nikakvog razloga da umjetnost ostane bez potpore novih tehnologija i završi poput starog smeća u muzejima. Jer ako već postoji nanobudućnost sa svojom tehnologijom, trodimenzionalni pisači s nevjerojatnim brzinama ispisa i fotografije u kojima je sto tisuća točaka tek početak razlučivosti – zašto to ne iskoristiti.

Znate li što sad rade vaši dvojnici? Ako su digitalni, mogli bi umjesto vas obavljati i važne a dosadne zadatke. Mogu vas, doduše, i osramotiti.

Jeste li spremni za vrli novi svijet, koji je doslovce pred vratima? Riječ je o svijetu u kojem osim ljudi žive, čavrljaju, zavode, pregovaraju, čak i posluju, njihovi digitalni dvojnici. Svidilo vam se to ili ne, vrijeme je da počnete ozbiljno promišljati o tome koji bi vas digitalni lik mogao najbolje predstavljati, koje mu najbolje karakteristike trebate dodati te koji biste mu posao voljeli dodijeliti. Avatar ili naš digitalni lik, čini se, postat će dio naše ‘vanjske’ osobnosti koji će moći obavljati svoje (odnosno naše ili vaše) dužnosti u digitalnom svijetu. Digitalni avatar ili ‘doppelgänger’ (izraz potječe iz njemačkoga i označava paranormalnog dvojnika žive osobe) u svom će se digitalnom svijetu samostalno kretati, čak i iz najudaljenijih, ali internetu dostupnih mjesta (ali ne bez vaše kontrole).