Home / Tvrtke i tržišta / b o s i l j k a h o r v a t

b o s i l j k a h o r v a t

Putem jer su s novim propisima stigla i nova ulaganja, poskupljeli su i gorivo i cestarine. Oko 90 posto domaćih prijevoznika vozi za zapadne zemlje EU, troškovi su narasli, a cijene usluga ostale iste kao prije 15 godina. Izglednije je da će velike logističke tvrtke zapošljavati nove vozače kamiona, nego da će špeditere prekvalificirati u vozače.

Danas vozač po kamionu zarađuje više nego njegov gazda. Jedina šansa je da imate minimalno 15 do 20 kamiona da biste preživjeli – zaključuje Varjačić.

Jedna od preporuka je da se špediteri orijentiraju na istočne granice, prema BiH, Srbiji i Crnoj Gori, ali pitanje je kako će ti granični prijelazi izgledati kad uđemo u EU i koliko je pametno da sami sebi rade konkurenciju na već ionako zauzetom terenu.

Carinski papiri za robu danas se izrađuju na Bajakovu do granice Macelj, ali od 1. srpnja iduće godine carinske garancije bit će obvezne od Bajakova skroz do, primjerice, Münchena.

Taj proces bit će tripot sporiji i riskantniji nego što je danas jer će biti neizvjesno hoćemo li uspjeti razdužiti garancije. Roba ide mnogo dalje, pa se i garancije moraju raditi za mnogo duže relacije. Ako se roba carini na Bajakovu, a ukrade u Sloveniji, hrvatski špediter odgovoran je za carinski dug. Osim toga postotak nerazduženih prijava mnogo je veći u EU nego u Hrvatskoj, često radi neznanja prijevoznici ne razdužuju papire jer ne poznaju sustav – kaže Varjačić.

Na Istoku postoje špediteri i s druge strane granica pa se lako može dogoditi da hrvatski špediteri pokušaju drugima uzeti posao, kao što su hrvatskim pokušali uzeti Slovenci. Špediteri kažu da su nakon ulaska Slovencija u EU Slovenci nudili našim prijevoznicima da im procesuiraju papire za Zagreb, ali su imali previsoke cijene pa im nije uspjelo.

Znalo se desiti da hrvatski špediteri naprave prolazni postupak do odredišta robe, a Slovenci ili Madari ga ne prihvate, već ga počnu raditi ispočetka, a hrvatski ostane nerazdužen – kaže Bosiljka Horvat, predsjednica Udruženja međunarodnih otpremnika i zamjenica direktora Zagrebšpeda, velike tvrtke koju također čekaju promjene.

Dulje smo se pripremali za ulazak u EU i kupili smo nove skladišne prostore. Radimo sve više na poslovima organizacije prijevoza i obrade robe poput etiketiranja. No teško je reći koliko ćemo dobiti novih poslova. Paralelno radimo preustroj da vidimo koliko ćemo imati tehnološkog viška – objašnjava Horvat.

Gerbrüder Weiss se godinu i pol priprema za ulazak u EU izvozom i distribucijom robe po Hrvatskoj, a s obzirom na to da mu carinsko za stupanje nije osnovna djelatnost unutar EU na vodno bilježi dobre rezultate poslovanja.

Špedicija nam čini svega 15 posto udjela u poslovanju, međutim, uz nju vezane su i druge djelatnosti. Možemo očekivati dolazak austrijskih i slovenskih tvrtki u logistici i transportu, Hrvatska je između dva velika logistička centra, Budimpešte i Beča, otkud očekujemo veću konkurenciju. Prvih godinu dana nakon ulaska u EU očekujemo pad prihoda i do 40 posto, a dvije godine nakon toga ponovno rast – najavljuje Barbara Bujačić, direktorica Gerbrüder Weissa, najavljujući uskoro gašenje brojnih logističkih tvrtki.

Još jedna od opcija preusmjerenje je poslova na pomorske luke, ali i tamo je već gužva u Rijeci i Pločama, posla još možda ima u splitskoj luci, ali opet je teško procijeniti gdje će najviše robe dolaziti. Za pretpostaviti je da će to biti Rijeka.

Iako ne znaju točno zašto i kako, špediteri tvrde da su u 2010. godini nastali drastični padovi u poslovanju, da bi prošla i ova godina bile nešto bolje, ovisno o granici. Na graničnom prijelazu Lupinjak prema Celju promet je, kažu, pao 50 posto, a na Macelju se povećao za par postotaka. U svakom slučaju, prema podacima HGK prihod tvrtki je prošle godine porastao šest posto, a i broj špeditera se povećao unatoč crnim prognozama.

Predviđanja kažu da će ulaskom u EU u Hrvatskoj ostati eventualno 20 posto špeditera i to u Zagrebu, da će od 1. srpnja 2013. godina 80 posto njih zaključati vrata, a svi ostali će prionuti otpuštanjima i to do 50 posto radnika (u sektoru je zaposleno više od pet tisuća djelatnika).

Bez obzira na to što se propast špediterske djelatnosti najavljuje već godinama, nitko se od njih nije preusmjero na druge poslove. Valjda su očekivali neku pomoć od Vlade, koja nije niti će im stići. S opcijama koje im se nude da se zaključiti da, ako ne propadnu za godinu dana kao špediteri, za dvije će propasti kao logističari.