Home / Tvrtke i tržišta / Mi ne izmišljamo bijesne gliste

Mi ne izmišljamo bijesne gliste

Jednostavan, profesionalan i potpuno predan. Bili su to prvi dojmovi o 35-go dišnjem zagrebačkom dizajneru Filipu Gordonu Franku stečeni još na dogovoru za intervju i potpuno potvrđeni tijekom razgovora i snimanja. Jedan od najprobitačnijih hrvatskih dizajnera mlade generacije, naime, ništa ne radi s pola snage, već u ono u što se upustio ulaže sve što može. Ta mu je osobina spojena s upornošću, uostalom, i omogućila da se na već desetljećima kaotičnom, podcijenjenom i nedovoljno iskorištenom tržištu hrvatskog produkt-dizajna nametne svojim imenom i proizvodima, od kojih su najpoznatiji njegova betonska pepeljara Ashley, svjetiljka Mini Me i stolac Stick. Njegovi radovi objavljeni su u domaćim i stranim stručnim publikacijama, a dio su međunarodne izložbe ‘Razum&Osjećaji’ u organizaciji online magazina DesignAgenda koja je ujedinila 14 najboljih domaćih dizajnerskih bendova. Oni ne samo da imaju kreativne ideje na papiru nego i znanje i volju da zatvore cijeli proces, od ideje do proizvodnje i plasmana do kupca. Stvaranje imena sad je već prošla faza u dizajnerskoj karijeri Filipa Gordona, a ova je godina čini se prava prekretnica ne samo u poslovnom nego i privatnom životu. Početkom godine otvorio je tvrtku Polymorph preko koje proizvodi i prodaje svoje proizvode, a uskoro se planira oženiti arhitekticom Ivom Jerković.

  • Od ove godine ‘službeno’ više niste samo dizajner nego i poduzetnik. Predstavite nam svoj projekt i planove. – Sve je počelo potkraj prošle godine, kada sam s tvrtkom Dekor iz Zaboka dogovorio izradu svjetiljke Mini Me, koja se od 2006. do 2009. proizvodila u Italiji, u pogonima SpHausa. Nisam bio zadovoljan jer su se željeli pozicionirati kao prestižan i skup brend, što se s dolaskom krize pokazalo lošim. Dvije sam godine čekao, pritom radio razne projekte i stvari se sada polako kreću prema željenom cilju. A cilj mi je otvoriti showroom negdje u centru Zagreba u kojem ću se baviti produkt-dizajnom, u koji će ljudi navoriti, razgledati stvari, porazgovarati i po mogućnosti naručiti neki projekt ili kupiti jedan od mojih sad već 20-ak proizvoda. Produkt-dizajn i dizajn namještaja ono je čime se u budućnosti isključivo želim baviti.

  • Jesu li to potpuno hrvatski proizvodi? – Naravno. U svjetiljci Mini Me samo je žarulja uvozna. Naime, potrebna je halogenska žarulja koja ima odgovarajuće premaze zahvaljujući kojima toplinu emitira u smjeru svjetla, pa se metalno kućište ne zagrijava, odnosno samo blago. Sada sam u pregovorima s nekoliko naših trgovina i želja mi je plasirati Mini Me na tržište kao pravi hrvatski serijski proizvod i u skorijoj budućnosti je izvoziti. Baš kao i betonsku pepeljaru Ashley, koju u cijelosti sve do ambalaže proizvodim sam. Radim smjesu, izljevam beton, čistim, brusim, impregniram, pakiram. A treći je novi proizvod, koji treba krenuti na tržište, barski stolac Styx od masivnog hrasta. Projektirao sam ga zajedno s Ivom za interijer jednog vinskog bara u Šibeniku. Već sam uspio isporučiti 80-ak tih dvobojnih stolaca, ali premijera će im biti na predstojećoj rujanskoj izložbi dizajna u Zagrebu.

  • Smatrate li da se napokon promijenila klima i da se stvorila kritična masa domaćih konzumatora kvalitetnog proizvoda-dizajna? – Zadnjih 15-ak godina sustavno se radi na edukaciji i mislim da već prosječan konzument poprilično shvaća što poručujemo i što dobar dizajn treba biti. Naš studij dizajna postoji 20 godina, njega je prošlo mnogo dizajnera i mislim da se napokon stvorila kritična masa te da je industriji jasno da više ne može bez dizajnera. Sjajan je primjer Kvadra koja je mnogo uložila u dizajn i rezultati se vide.

  • Kad će se i u Hrvatskoj moći reći da je dobar dizajn dobar posao? – Nadam se što prije. Danas nam je najveći problem to što je industrija na koljenima. Tek su rijetki preživjeli. Prvo nismo mogli do industrije niti smo je zanimali, sada pak imamo poticajnu klimu, ali nemamo industriju. Srećom, prošao sam brojne stepenice ovog posla, pa i surađivao sa stranim proizvođačima i mogu se prilagoditi. Stoga kao dizajner već krećem s tehološkim mogućnostima koje imam na raspolaganju i ne poštuju osmisli proizvod koji ovdje nijedne ne mogu proizvesti. Moja pepeljara, primjerice, radi se od jeftinog materijala, pa se i na tom primjeru.