Kao što guverner HNB-a, usprkos popularnosti, nije uspio zemlju izvući iz dugogodišnje recesije, tako ni ‘nova nada’, ministar financija Slavko Linić, neće moći sâm napraviti bitan pomak.
Rohatinski je držao čvrstu krunu. Linić drži čvrst proračun. Kao što je opasno što je jaka kuna postala cilj, a ne sredstvo, to vrijedi i za proračun.
U Hrvatskoj je ograničio plasmane banaka i tako ih spasio od upadanja u još rizičnije plasmane. Kad se tomu doda široko rasprostranjeno (ali i veoma diskutabilno) uvjerenje da je politikom stabilne, čvrste kune spasio široke narodne zadužene mase od dodatnog poskupljenja rata kredita – nije čudno da je Roha postao idol-stabilizator.
Već je uočljiv sličan obrazac kad je riječ o Slavku Liniću. Rohatinski je držao čvrst tečaj, Linić nastoji držati čvrst proračun. Zahvaljujući izdvojenim naporima Rohatinskog hrvatski kreditni rejting nije prije godinu-dvije potonuo na razinu ‘smeća’. Danas pak zahvaljujući tvrdoglavnosti Slavka Linića zemlja zasad nije izgubila investicijsku razinu kreditne procjene boniteta. Javnost je u Rohino vrijeme neopravdano mirno spava, uzdajući se u njegovo monetarno sidro. A posebno su opuštene bile Sanaderova i Kosorićina vlada: radile su gluposti uzdajući se da će Rohatinski to monetarno ‘popregati’.
S vremenom je čvrsta kuna postala cilj, a ne privremeno sredstvo. I donijela je mnoge loše nuspojave. Koliko god to relativizirali u HNB-u, dugogodišnja precijenjena kuna znatno je pridonijela demotiviranju izvoza, a tako i deindustrijalizaciji zemlje. Slična je opasnost i od smanjivanja proračuna. Ako fiscalna stabilnost umjesto privremenog sredstva zauzima u rastvaranja nacionalne ekonomije postane izdvojeni cilj, sâm za sebe, Super Slavko mogao bi na kraju imati rezultate kao i Super Roha. Najbliži je izraz – Pirova pobjeda.