Home / Informacije / Probiotici prije sezone antibiotika

Probiotici prije sezone antibiotika

Hrvatska je u posljednjih pet godina realno izgubila 22 mjesta na ljestvici konkurentnosti. Prestigla nas je čak i Bocvana! Ovogodišnji pad posljednji je podatak-alibi Milanovićeve vlade zbog toga što se većina parametara upotrijebljenih u sastavljanju ljestvice globalne konkurentnosti mjerila podacima iz 2010. i 2011., vlada Zorana Milanovića može mahati posljednjim alibijem koji ima. Kad ga potroši, a rok istječe u prosincu (tada se već počinju rabiti podaci za ljestvicu koja izlazi 2013.) neće biti ni najtanjeg vela za prekrivanje pravog stanja stvari.

U srijedu je objavljeno da smo ove godine rangirani najlošije u deset godina otkad smo na ljestvici – nakon što je lani privremeno zaustavljeno trend, uz simbolično poboljšanje za jedno mjesto (zbog grčkog pada), u 2012. nominalno smo pali sa 76. na 81. mjesto. Ne samo zato što smo lijeno propuštili reforme nego i zato što su drugi itekako radili na sebi i povećanju konkurentnosti. Tako su sad ispred nas Makedonija, Rumunjska, Ukrajina, Gruzija, čak i – Bocvana!

Kroz analizu konkurentnosti, Krešimir Jurlin iz Instituta za međunarodne odnose tumači kako u posljednje četiri godine bilježimo realno stagniranje prosječne ocjene konkurentnosti od 4,0, što znači da gubimo realno mjesto na popisu jer nas prestižu zemlje koje postižu stvaran napredak. Promatrano dugoročno, u cijelom razdoblju od uključenja Hrvatske u rangiranje na ljestvici Svjetskoga ekonomskog foruma trend je pada pozicije. Čini se da smo od 2006. do 2008. bili rangirani bolje od svoje realne konkurentnosti, koja je bila skrivena iza visokih stopa ekonomskog rasta. U pet posljednjih godina Hrvatska je realno izgubila čak 22 mjesta – sažeta je ‘presuda’ našeg stanja.

Analiza stupova konkurentnosti pokazuje da smo pogoršali čak tri koja su do sada bila najbolje rangirane. Infrastruktura i tehnološka spremnost, s dosad pristojnim uzlaznim trendom, ove su se godine pogoršale za pet odnosno za 12 mjesta, za koliko se pogoršao i rang zdravstva i osnovnog obrazovanja. Malo bolje pozicioniranje makroekonomskih stabilnosti nije posljedica teškog rada, nego metodološke promjene – izostavljen je pokazatelj razlike između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, za koji je naš rang bio vrlo nizak (104). Istodobno zabrinjava daljnje pogoršanje ranga proračunskog deficita u protekle dvije godine s 56. na dvostruko lošiji položaj, na 115. mjesto, a bolje ne stoji ni javni dug, koji je u dvije godine sa 61. pao na 87. mjesto. To potvrđuje ono što i sami znamo – da Hrvatska ozbiljno kasni s fiskalnom konsolidacijom. Doduše, iduće godine taj će pokazatelj sigurno poboljšati jer zasad jedini pravi rezultat rada Vlada pokazuje prvim nominalnim smanjenjem proračunskih rashoda, zbog čega smo kratkoročno očuvali kreditni rejting.

Ako se Vlada nada da će ulazak u EU sâm po sebi donijeti čudesan oporavak, trebala bi detaljno proučiti ljestvicu. Naime, unatoč skakutanjima za nekoliko mjesta gore-dolje dugoročni trend pokazuje da je putanja konkurentnosti cijele Srednje i Jugostočne Europe silazna. I to ne od 2008., kad je Europa ‘uvezla’ krizu, nego još od 2005., pa i 2004. Pri tome je Poljska jedina očuvala pozitivan trend, uz ovogodišnje solidno 41. mjesto. Češka, prijašnja prvakinja, s 29. mjesta u 2005. ove je godine rangirana tek kao 39. I druge dvije tranzicijske zvijezde, Slovenija i Slovačka, u proteklih su sedam godina prilično tresnule. Slovenija je, nakon gubitka 27 mjesta do lani, ove godine zabilježila poboljšanje za jedno mjesto i sad je 56., a Slovačka stalno pada (s 36. mjesta); smjestila se tek na 71. mjesto. Mađarska je već lani zabilježila golem pad s 48. na 60. mjesto, zaustavivši tako mukotran napredak postignut u prijašnjih pet godina.

Zašto te zvijezde gube konkurentnost? Ekonomist Guste Santini kaže kako je prepoznavanje takva trenda upozorenje i za Hrvatsku jer dijelimo isti scenarij tranzicije. Za razliku od nas te zemlje nisu uništile proizvodnju, ali strani je kapital pokupovao samo tvrtke visoke dodane vrijednosti, upravo kao kod nas. Proizvodni kapital pak ide onamo gdje je jeftinije, zato npr. Slovačka više ne može držati korak s Kinom ili Indijom. Kad je izbila kriza, strani su se investitori vratili kući kako bi ondje investicijama spasili domaću ekonomiju – objašnjava Santini.

Prepoznati takav trend značilo bi razmišljati dugoročno i strateški. Upućuju li dosadašnji Vladini potezi na to da se to čini? Vlada je zasad pokazala da čvrsto namjerava konsolidirati javne financije, utjerati porezni dug i otkloniti likvidnost kako bi ubrzala financijski krvotok zemlje. Istodobno je otvorila prostor (malen, doduše, ali većeg zasad nema) za porezno rasterećenje poduzetnika smanjivši stopu zdravstvenog doprinosa. No umjesto da se smanje, troškovi su poduzetnicima – porasli. Kako je to moguće? Dio odgovora može se isčitati i iz ljestvice. Primjerice, za stup učinkovitosti robnog tržišta bilježi se pogoršanje većine pokazatelja, pogotovo broja procedura za osnivanje poduzeća. Poštenja radi treba reći i to da je učinkovitost tržišta rada jedini faktor s primjetnim poboljšanjem, i to zbog poboljšanja fleksibilnosti otpuštanja i određivanja plaća, ali i zbog izostavljanja pokazatelja rigidnosti zapošljavanja.

No pravi je razlog rasta troškova poduzeća to da Vlada nije ni počela raditi na najvažnijoj zadaći: smanjenju troškova države. To se, uostalom, vidi i u ovogodišnjoj ljestvici. Upravo se na području institucija dogodilo veliko pogoršanje, i to u mjerenju transparentnosti vladine politike, ocjene zaštite vlasničkih prava te javnog povjerenja u financijsko poštenje političara. Predizborno obećanje o restrukturiranju države zasad je još samo obećanje, no vlast bi trebala biti svjesna da skupa država zapravo prekriva strukturnu inflaciju koja jede sve druge napore i uloženi trud. Santini kaže da se bez organiziranja jeftine i učinkovite države, potpunog reorganiziranja javnih poduzeća i lokalne države (najviše 60 jedinica), stvaranja jake nacionalne komercijalne banke i prave porezne reforme koja će istinski smanjiti opterećenje rada tečaj nikad neće moći rabititi kao najučinkovitije sredstvo povećanja konkurentnosti. Vlast zasad ne pokazuje da razumije tu jednadžbu.

Odustajanje od nade u pomake može se isčitati i iz duhovitog komentara na Facebooku: ‘Eh, da Gavrilo Princip nije promašio, sve bi bilo u redu.’ Taj komentar možda najbolje prokazuje naš rentierski mentalitet, mentalitet odustajanja i prepuštanja toku rijeke. S takvim stajalištem nikad nećemo biti Švicarska, koja je zadržala lanjsko prvo mjesto, ni Amerika, koja je pala na sedmo mjesto, prvi put iza njemačkog stroja. Eh, taj Gavrilo Princip…