Home / Financije / ODGADANJE ZDRAVIH ODLUKA – K0Jl JE VAS IZGOVOR?

ODGADANJE ZDRAVIH ODLUKA – K0Jl JE VAS IZGOVOR?

Cijela rasprava o kontinentalnoj i jadranskoj regiji i o zakinutosti Slavonije možda je teoretska kad se uzmu u obzir neki drugi, konkretniji problemi vezani uz fondove Europske unije, prije svega uporaba dostupnih sredstava.

Nepravilnosti nisu česte. Projekt ‘Dal-matinska hrana na istočnoeuropskom stolu’ u sklopu Phare 2006 propao je nakon što je korisnik sredstava prestao dostavljati izvješća propisana ugovorom, zbog čega Središnja jedinica za financiranje i ugovaranje nije uspjela utvrditi prihvatljive troškove i posljedično raskinula ugovor. Drugi primjer je ‘Povećanje konkurentnosti i izvoza željeznih konstrukcija’, projekt koji je zapeo na premalom održavanju predviđenih aktivnosti, točnije premalom broju održanih edukacija u odnosu na planirano, uslijed čega je potrošeni iznos bio manji od predujma. Korisnik je stoga bio dužan višak od 29,1 tisuće eura vratiti, ali to nije učinio u zadanom roku, pa mu je naknadno omogućeno vraćanje iznosa u šest mjeseci rata. Zbog neizvršenja obveze isporuke ugovorene opreme SAFU je u projektu ‘Uspostava sustava za praćenje i upravljanje kvalitetom zraka’ raskinulo ugovor i zatražio povrat predujma u iznosu od 103 tisuće eura. To su samo neki ilustrativni primjeri razloga za traženje povrata novca iz europskih fondova.

I Tony Karzen, suvlasnik konzultantske tvrtke Karzen i Karzen, ima dojam da nepravilnosti nisu česta pojava, uz napomenu da u njegovoj tvrtki nisu dosad imali takvo iskustvo. Po onome što znaju, kaže, kad se dogode, obično je riječ o tehničkim pogreškama nastalima u provedbi, ali zna i za slučajeve namjernoga korištenja sredstava na neprimjeren način. Prema njegovom saznanju, Ministarstvo financija je od početka praćenja nepravilnosti 2006. do trećega kvartala ove zabilježilo 47 takvih slučajeva. Želja je Europske komisije smanjiti postotak takvih slučajeva, ali istovremeno ‘oglasiti’ pogreške i zloporabe kako bi se odvratilo potencijalne prevarante i dalo do znanja zainteresiranim koliko je važno precizno pratiti pravila za korištenje sredstava.

Karzen svakako savjetuje svakome tko želi pokušati doći do europskog novca da ni ne pomišlja na ‘provlačenje sitne love kroz džep’, a svakako je uputno koristiti provjerene podugovaratelje koji mogu bez problema proći vanjsku reviziju. Iako postoje oni koji namjerno varaju, do vraćanja novca većinom dolazi zbog tehničkih i procedurnih pogrešaka. Pritom valja imati u vidu kako pojam jednostavne tehničke pogreške može bez obzira na izostanak zle namjere značiti dosta bitan propust, ne tek pogrešno stavljen zarez u dokumentaciji kako neki vole predstaviti probleme u realizaciji europskih projekata. Ako je promjena tijekom realizacije neizbježna, bolje je unaprijed obavijestiti nadležno tijelo za nadzor i izgubiti nešto vremena na birokraciju nego u konačnici morati vraćati uzete iznose.

Loša iskoristivost fondova. Zanimljivo je i da Hrvatska prema dostupnim podacima ima mnogo više problema s adekvatnim korištenjem dostupnog novca, a ne s realizacijom. Spomenuti postoci, pa i apsolutni iznosi, pokazuju gotovo zanemarivu količinu nepravilnosti u ugovorenim projektima, ali zato postoci iskoristenosti komponenti IPA daleko goru sliku. Prva komponenta za 2007. ima izvrsnu stopu ugovorenosti od 92 posto, ali sve nakon toga vrlo je razočaravajuće, premda treba imati u vidu da za neke komponente ugovaranja još traju. Do posljednjeg dana 2010. prva komponenta za 2008. ima 24 posto ugovorenosti i za 2009. 12 posto, druga ima 50 posto (2007.-2008.), treća 23,7 (2007.-2009.), četvrta 66,3 (2007.-2009.) i peta tek nešto manje od šest posto za razdoblje od 2007. do 2010. Drugim riječima, dok se vode rasprave o veličini i obuhvatu statističkih regija, Hrvatska sporo i neefikasno koristi i ono što sada ima na raspolaganju. Veći novac će samo značiti veću neiskorištenost, ali tješi barem činjenica da ono što dogovorimo u najvećoj mjeri uspijemo zadržati.