Gospodarstvo klizi prema ponoru i nastaje temelj za ozbiljan socijalni bunt. I to je bolji razvoj nego da se agonija produljuje nekim oblikom stručne vlade ili vlade nacionalnog spasa.
Luka je napokon u Realu. Severina se možda rastaje. Nikolina opet ljubi. Sora je u klinču između više zaručnika i zaručničkih kandidata… Vlada, do duše, katkad ima problem s nekim nespretno raspisanim natječajem, premijer se katkad izgubi u prijevodu vlastitih izreka… Ali to su sitni tekući problemi koji se rješavaju i ispravljaju u hodu.
Tako izgleda aktualna Hrvatska ako o njoj sudite prema onome što čitate, slušate, gledate u ozbiljnim, tiražnim i utjecajnim medijima. To je jedna vesela hedonistička zemlja s ponekim nestašlukom. Nema više onih legendarnih umirovljenih profesora koji kopaju po vrećama za smeće, a koji su za HDZ-ovih vlasti bili redovito reportažno tretirani kao savjest društva, optužba vlasti i upozorenje da idemo prema kolapsu. Organizacije za zaštitu svekolikih ljudskih prava tihe su i zadovoljne. Nezamislivo je da bi se ovoj vlasti mogla prilijepiti etiketa ‘bando lopovska’.
Uostalom, Uskok se bavi kaznenim progonom bivše policijske glasnogovornice koja je prije pet godina navodno vodila prijateljicu u MUP-ovo odmaralište prijavivši je kao člana obitelji i tako joj cjenovno pogodovala. Navodno je poslije uplatila razliku u cijeni. Međutim, zločin je zločin. A Uskok zna izabrati prioritet.
Tek kad se (i ako se) probijete kroz tu prašumu trivijalnosti i tu virtualnu Hrvatsku, možete naići na pokoje ozbiljno upozorenje o ekonomskom slomu, državnom bankrotu, a zatim i mogućem socijalnom buntu s kojima bismo se mogli suočiti već ove jeseni, a najkasnije sljedećeg proljeća. Trivijalizacija problema može donekle odgoditi njihovu spoznaju, ali ne može ih riješiti, ma koliko se Severina, Nikolina i Sora trudile. I ma koliko mediji revnosno pratili koliko se one trude.
Više nije pitanje hoće li, nego gdje će se dogoditi prvo socijalno poknuće u državi koja već godinama troši više nego što ima, računajući na to da se to neće primijetiti i da će se to nekako srediti samo od sebe. Hoće li to biti u javnom i državnom sektoru, koji je u ovakvu opsegu neodrživ i koji će trebati smanjiti i restrukturirati? To je operacija koju su izbjegavale sve vlade upravo zato što nosi opasnost socijalnog bunta. Ali dolazi trenutak kad se to neće moći izbjeći.