Ako Hrvatska nešto uistinu potiče po-rezima, onda je to školovanje i stručno usavršavanje radnika, rekla nam je porezna stručnjakinja Marija Zuber, savjetnica i urednica u časopisu Računovodstvo i financije. Naime, zanimalo nas je kakav porezni tretman mogu očekivati kompanije koje žele dodatno školovati zaposlenike.
Porezni tretman jako je poticajan jer porezni propisi omogućuju poslodavcima da svojim zaposlenicima plaćaju školarinu, troškove prijevoza i smještaja, izdatke za knjige. Jednom riječju, mogu se pokriti svi troškovi za sve vrste školovanja radnika: od doškolovanja, prekvalifikacije do stručnog osposobljavanja i usavršavanja. Svi ti troškovi nisu oporezivi jer se ne smatraju plaćom radnika i nema nikakvih davanja državi. Poslodavac zato ne može reći: ‘To mi je skupo’ – napominje Zuber.
Sve porezne olakšice poslodavaca za troškove osposobljavanja radnika propisane su Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu. Rabi se termin ‘državna potpora’ jer se, prema definiciji državne potpore u Europskoj uniji, njome smatraju i olakšice pri plaćanju poreza. Spomenuti zakon koncipiran je tako, objašnjava naša sugovornica, da daje veće olakšice manjim i srednjim poslodavcima nego velikima. Tako u članku trećem stoji da se velikom poduzetniku osnovica za obračun poreza na dobit može umanjiti do 50 posto opravdanih troškova u slučaju općeg obrazovanja i izobrazbe radnika te do 25 posto troškova u slučaju posebnog obrazovanja. Manjim i srednjim poduzetnicima osnovica za obračun poreza na dobit ili osnovica za obračun poreza na dohodak može se umanjiti do čak 70 posto troškova općeg obrazovanja i izobrazbe radnika te do 35 posto troškova u slučaju posebnog obrazovanja.
Isto tako, objašnjava Zuber, država daje veće porezne olakšice za troškove općeg obrazovanja nego za posebno obrazovanje (usavršavanje za posao u tvrtki) jer država želi potaknuti poslodavca da ulaže u opće obrazovanje s obzirom na to da je to znanje prenosivo, radnik je zbog njega konkurentniji na tržištu rada, odnosno veća je zapošljivost takvih radnika. Isti zakon posebno potiče i obrtnike i pravne osobe na školovanje naučnika. Nažalost, unatoč državnim poticajima Hrvatska je redovito na začelju, odnosno pri dnu svake ljestvice bilo kojeg istraživanja o školovanju zaposlenika.
Stoga, ako nemate sreće da radite u tvrtki koja ulaže u obrazovanje svojih radnika, morat ćete sami naći izvor financiranja, naravno, ako želite steći novo znanje te dodati novu diplomu u svoju radnu knjižicu. S obzirom na to da obrazovanje u Hrvatskoj nije jeftino, posebice ako ga plaćate iz vlastitog džepa, treba dobro razmotriti sve opcije. Najprihvatljivija i najbezbolnija opcija bila bi stipendija za školovanje. Stipendije se mogu dobiti za studijske programe koji uključuju postizanje akademskog stupnja, kraće studijske boravke, programe profesionalnog usavršavanja (seminare, konferencije, radionice i sl.), znanstvena istraživanja, učenje stranih jezika itd. Dodjeljuje ih mnogo institucija, među kojima najčešće visoka učilišta, tijela državne ili lokalne vlasti (vlade, ministarstva, županije, gradovi), međunarodne organizacije, razne zaklade i nevladine organizacije, ali i privatne tvrtke. Samo treba biti uporan i informiran.
Primjerice, i naš tjednik Lider već nekoliko godina zaredom dodjeljuje 12 stipendija za poslijediplomske programe poslovne edukacije na Cotrugli Business Schoolu (programi Executive MBA i MBA) vrijednih ukupno 105 tisuća eura.
