Jeste li za besplatni online studij na Oxfordu?

Razvoj informatike omogućio je virtualno učenje na daljinu zahvaljujući programima posebno osmišljenima u tu svrhu pa danas milijuni ljudi u svijetu na internetu stječu znanje iz različitih znanstvenih područja. Prvi računalni sustavi namijenjeni obrazovanju pojavili su se 60-ih godina prošloga stoljeća, kad mnogi stanovnici planeta nisu znali ni što je televizor. Korak dalje bio je nastanak multimedijskog CD-ROM-a, ali tek je razvoj World Wide Weba omogućio mnogim korisnicima interneta sudjelovanje u online obrazovnom procesu.

E-učenje ili e-learning, obrazovna metoda putem interneta i multimedijske, dostupna je svima: od onih minimalno informatički pismenih do informatičkih genija, onih čije je računalo priključeno na internet i govore engleski jezik. No manje ambicioznima čak ni neznanje engleskog jezika nije zapreka u napredovanju jer su mnoga predavanja uglednih svjetskih predavača prevedena i na druge jezike, čak i hrvatski. E-učenje začeto je u SAD-u, domovini informatike, zatim je stiglo u Kanadu te se proširilo svijetom.

Virtualno se može besplatno obrazovati na nekom od uglednih svjetskih sveučilišta ili na akademijama za e-učenje, kojih je sve više jer ih osnivaju razne udruge, zaklade i imućni pojedinci.

E-učenje ima i prednosti i nedostatke, dostupno je 24 sata na dan, ali više je ograničeno od klasičnoga jer nema izravnog kontakta s predavačem. Ipak, neke obrazovne platforme u posljednje vrijeme nude izravan online kontakt s predavačem, što povećava kvalitetu obrazovanja. Prednost je takve obrazovne metode što svatko tko želi ima pristup znanju bez obzira na to gdje se nalazi, kakvih je financijskih mogućnosti te obavlja li posao u ‘normalno’ radno vrijeme. Iste programe istodobno može pohađati neograničen broj korisnika interneta, što je također velika prednost.

Pristup e-znanju jest stalan, u bilo koje vrijeme, i na forumu se može online komunicirati i s drugim polaznicima i predavačima. Tako se brže nađu željene informacije, što je u klasičnom obrazovanju teže jer je statično za razliku od dinamičnoga virtualnog, neograničenoga vremenom i prostorom. Tako stečeno znanje ne vrednuje se kao sveučilišna diploma, u nekim slučajevima izdaju se samo potvrde, ali primjenjivo je u praksi i itekako dobro dođe kao dodatak životopisu, pogotovo ako je riječ o edukaciji iz poslovnog sektora: financija, marketinga, upravljanja ljudskim resursima, komunikologiji i sličnom.

Čak i ako nema objektivne potrebe za tom vrstom obrazovanja, zbog stalnih promjena na tržištu rada u globalnim razmjerima, koje snažno utječu i na lokalnu sredinu u kojoj posluju multinacionalne kompanije, dobro je biti obaviješten. Zbog brzog protoka velikog broja podataka i vijesti koje je vrlo teško realno procijeniti i upotrebljavati nužno je znati jesli li na pravom putu. Naime, nije dovoljna samo dobra volja za cjeloživotnim obrazovanjem koje nameće današnji način života i tržište rada nego i razumnu uporabu vremena za stjecanje iskustva i isplativa znanja.

E-učenje plaća se u nekim slučajevima, ali većinom je besplatno i nudi se na mnogo web-stranica, među ostalima i na Udacityju, na kojem piše da nudi potpuno novo iskustvo učenja virtualnim rješavanjem izazovnih problema uz mentorstvo uglednih sveučilišnih profesora. Polaznici obrazovnih programa Udacityja, navodno ih je na stotine tisuća iz cijeloga svijeta, dobivaju potvrdu koju priznaju velike tehnološke kompanije.

Osim spomenute stranice važne su besplatne obrazovne platforme one poznatih svjetskih sveučilišta, najčešće američkih. Riječ je npr. o Massachusetts Institute of Technologyju na UC Berkeleyu, koji je sa Sveučilištem Harvard osmislio ‘edX’, projekt za besplatno obrazovanje studenata po cijelom svijetu. Prema vijestima iz američkih medija, aktiviranje takva programa stajalo je 60 milijuna dolara, što je razljutilo redovite studente tih sveučilišta koji plaćaju studi.

MIT-ovi su profesori, prije negó što su počeli suradnju s Harvardom, osmislili projekt ‘Open Course Ware’ za besplatne online tečajeve iz raznih znanstvenih područja. Također su na YouTube instalirali svoj kanal s predavanjima koji posjećuje nekoliko desetaka milijuna ljudi iz cijelog svijeta. Međutim, to ih ne obvezuje da polaznicima MIT-ovih programa izdaju diplomu. Riječ je, zapravo, o dopuni znanja studentima iz cijelog svijeta koji studiraju na manje kvalitetnim sveučilištima. Spomenuta sveučilišta ne nude jedina besplatno online obrazovanje – na internetu je više od dvije tisuće kolegija iz raznih znanstvenih područja kojima se studenti mogu besplatno koristiti i produbiti.