Rad se može kupiti već za 200 kuna

Fakulteti su u posljednjih nekoliko godina odlučili spriječiti prepisivanje i plagiranje oštrim kažnjavanjem studenata. Onima koje uhvate mogu se oduzeti ispiti pa se čak mogu izbaciti s fakulteta, no nikako ne mogu riješiti problem seminarskih radova koje nije napisao student, već je platio da to netko učinio za njega. Prema bolonjskom sustavu studiranja, studenti su obvezni pisati seminare, a njihov broj ovisi o fakultetu koji pohađaju. Seminarske radove trebao bi pisati svaki student sâm, no neki se odlučuju potražiti pomoć sa strane.

• Na prvoj sam godini sâm pisao seminarske radove, no problemi su se pojavili kada sam počeo raditi. Jednostavno mi se nije dalo nakon posla tražiti podatke i pisati rad. Na fakultetu sam čuo o tome da ga jednostavno možeš kupiti, a nakon što sam pregledao ponudu na internetu kupio sam svoj prvi seminarski rad. Bojao sam se da me ne uhvate, a kada je sve prošlo u redu, više nijedan nisam napisao sâm – priznao nam je Igor, student četvrte godine zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Osim što ‘olakšava’ studiranje, pisanje seminarskih radova donosi i dobru zarađu autorima takvih plagijata. Cijene radova variraju, neki naplaćuju prema stranici, a neki prema kompletnom seminarskom radu. Za seminarski rad studenti tako plaćaju od 200 do 300 kuna, a cijene magistarskih odnosno završnih radova svakako su veće.

• Ovaj sam posao počela da zarađim još jednu plaću. Prijateljica me zamolila da preuzemem dio posla od nje jer nije sve stizala sama. Nisam vjerovala da ima toliko posla. Za pisanje seminarskog rada od 10-ak stranica treba mi jedan dan. Mislim da se ljudi odlučuju na to zato što su lijeni, a ne zato što nemaju vremena – rekla nam je djevojka koja se nedavno prestala baviti tim nelegalnim, ali unosnim, poslom. Najveći je problem profesorima prepoznati takav rad, katkad gotovo nemoguće. Naime, riječ je o uglavnom originalnim radovima. Zbog velikog broja studenata profesori ne stignu provjeriti sve što im se predaje, a i sami ne znaju kako se nositi s time.

• Plagirani seminarski rad lakše je prepoznati i na kraju krajeva dokazati studentu taj prekršaj. No problem je kod kupljenih radova to što su originalni i praktično je nemoguće dokazati da ga student nije napisao. Ni sam fakultet ne zna kako se postaviti prema tom problemu. Jedino kada student mora održati predavanje uz seminarski rad, može se vidjeti je li sâm pisao ili je to netko učinio umjesto njega. To je veliki problem i trenutačno ne znam kako ga riješiti – istaknuo je profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, koji je također želio ostati anoniman.

Problem je ozbiljan, iako o njemu rijetki žele govoriti. Posljedice će biti da se neki diplomanti ni nakon što završe fakultet neće znati služiti osnovnim kompjutorskim programima. Oni koji im pišu radove pričaju tako nevjerojatne priče.

• Neki se ljudi ne znaju služiti Wordom i nekoliko mi se puta dogodilo da im se nakon što unesu preinake pomiješaju stranice pa ih opet ja moram numerirati ili pisati sadržaj jer ne znaju kako se to radi. To je veliki problem za cjelokupno obrazovanje jer dosta će tih ljudi poslije dobiti važne poslove, a ne znaju napraviti običan dokument u Wordu –

Kontakti se katkad ostvaruju preko interneta, ali mnogo se studenata oslanja na usmenu predaju, čime i oni koji pišu radove čuvaju svoju anonimnost. Naravno, svi nude maksimalnu diskreciju da se studenti ne bi našli u problemima ako ih ulove. Ponude za izradu radova može se naći u oglašniku, a posebnu drskost pokazuju oni koji se oglašavaju na stupovima blizu fakulteta. Cijene se kreću od 200 kuna za seminarske radove do nekoliko tisuća kuna za magistarske. Ono što studenti pritom često zaboravljaju jest da kupnjom takvog rada gube velik dio svog integriteta.

U cijeloj je priči neobično to što unatoč krizi na koju se žale građani i tomu da imaju sve manje novca, to ilegalno područje posljednjih godina doživljava procvat. Tako jedan mladić koji se bavi tim ‘poslom’ kaže da ‘klijente’ mora odbijati jer sve ne stiže napisati. Problem uzima sve većeg maha i fakulteti će morati pronaći način da se s njim bore. Jer koliko god se netko možda zgražao nad time što ljudi pružaju takve moralno i legalno upitne usluge, činjenica je da postoji potražnja, a ona očito raste i zbog sve veće samouvjerljivosti studenata da ih neće uhvatiti u prekršaju. Ako profesori i institucije ne ulože više truda da otkriju takve radove, situacija će se s vremenom pogoršati i takve pojave ozbiljno će narušiti integritet cijelog sustava visokog školstva. Da se može postići rezultat kad se uloži trud, pokazuje slučaj s Ekonomskog fakulteta u Splitu. Profesorica Daša Draganić provela je pravi mali rat protiv plagiranja nakon što je otkrila internetsku stranicu koja je studentima nudila izradu radova za poduzetničku radionicu koju je vodila na fakultetu. Takve su radove onda studenti prodavali kao svoje.

• Nakon što smo pregledali sve radove u posljednje tri godine i studentima dali mogućnost da se sami prijave kako bi dobili manju kaznu, utvrdili smo da je takva prijevara prisutna u čak 20 posto slučajeva – rekla je tada Draganić za Danas.hr.