Predsjednik se kani profilirati kao ujedinitelj i lider ljevice. To znači do sljedećih lokalnih izbora učiniti SDP jedinom ozbiljnom strankom koja osvaja lijeve i manjinske glasove.
Zatim se činilo da su međusobne političke razlike razlog sukobu. Jer predsjednik je predbacio Pupovcu da namjerno održava ‘sukob niskog intenziteta’ između Srba i Hrvata. A Pupovac je predsjedniku predbacio nezapaćen napad na predstavnika srpske manjine. No kad je riječ o hrvatsko-srpskim odnosima ili odnosima između Hrvatske i Srbije, između Josipovića i Pupovca nema baš nikakve sadržajne razlike, ali postoji velika sličnost – obojica će se oportuno prilagoditi onomu što im se čini politički najprofitabilnijom opcijom. Zato niti Pupovca itko ozbiljno poima kao zaštitnika interesa hrvatskih Srba niti Josipovića itko ozbiljno doživljava kao zaštitnika hrvatskoga državnog interesa.
Pa što je onda sjeme razdora između bivših političkih prijatelja i tako sličnih političara? Predsjednik se kani profilirati kao ujedinitelj i lider hrvatske ljevice. To znači već do sljedećih lokalnih izbora učiniti SDP jedinom ozbiljnom strankom koja osvaja lijeve i manjinske glasove, sve ostale lijeve stranke učiniti irelevantnima, a manjinske suvišnima. Jer novi SDP pokrivat će sve te kategorije, kao nekadašnji SKH/SKJ. U toj novoj političkoj konstrukciji Pupovac je prvi višak kojeg se trebalo riješiti. Kad su Pupovčevi Novosti, inače izdašno financirane proračunskim novcem, počele razotkrivati predsjednikove financijske afere? Nakon što se predsjednik izjasnio protiv zakonskog rješenja koje Pupovčevoj stranci osigurava tri mjesta u Saboru i monopol na zastupanje srpske manjine. I nakon što je predsjednik Josipović eliminirao bivšeg predsjednika Mesića kao glavnog protukandidata za vodstvo ljevice. Bilo je to još proljetos. Predsjednik je dugo šutio. Dovodenjem Veljka Džakule na godišnjicu obilježavanja Oluje u Kninu predsjednik je pokazao Pupovcu da je zamjenjiv i dao je signal da akcija počinje.