Državni tužitelji ne daju potvrde o poštenju osumnjičenih poreznika

‘Rješenje ODO-a o odbacivanju kaznene prijave’ obavijest je da su, navodno, obavljene izvidne radnje i da ‘nisu utvrđene osnove za sumnju’, a ne da je dokazano da su osumnjičeni poštenjačine.

Zadarski odvjetnik Rikardo Perković u svojem pokušaju da demantira napis ‘Ministar Slavko Linić škriva kriminal u Ministarstvu financija’ tvrdi da su ‘u predmetnom članku iznesene neprovjerene, paušalne i u najmanju ruku tendenciozne informacije o Ireni Anić, voditeljici službe za ovruh, i gospodinu Šimi Aniću, inspektoru druge vrste’ (iz zadarske Porezne uprave).

Nepobitno je, međutim, da sam 4. kolovoza 2012. (radi provjere) pitao što su dosad poduzele tzv. službe unutarnjeg nadzora Ministarstva financija u slučaju zadarskih poreznika te da sam tekst napisao na osnovi informacije iz odgovora Ministarstva financija koji mi je dostavljen 6. kolovoza 2012., što je vidljivo iz samog teksta.

Kao ‘krunski dokaz’ odvjetnik Rikardo Perković navodi da je kaznena prijava protiv voditeljice porezne ovrhe Irene Anić i inspektora druge vrste Šimi Anića: ‘odbačena odgovarajućim rješenjem ODO-a Zadar, poslovnog broja K-DO-548/10, od 22. travnja 2011., jer nisu utvrđene osnove za sumnju da su isti počinili kaznena djela za koja ih se teretilo’ (slučajno ili ne, izostavljeno je ime Vjekoslava Jurline, šefa zadarskih poreznika).

Ne treba nekritički prihvatiti ni uvjeravanja odvjetnika Rikarda Perkovića da je ‘rješenje ODO-a’ (Općinsko državno odvjetništvo) atest poštenja i nešto neupitno kao faraonova objava. ‘Rješenje ODO-a o odbacivanju kaznene prijave’ dokument je u kojemu se obavještava stranke da su, navodno, provedeni ‘izviđi’ i da pritom ‘nisu utvrđene osnove za sumnju’. Nakon ‘rješenja ODO-a’ stranke mogu pokrenuti sudski postupak jer se tim ‘rješenjem’ ništa ne dokazuje.

Smatram da bi trebalo kritički propitati navedeno ‘rješenje ODO-a’ te da to kritičko propitivanje treba objaviti – osobito na znanje zadarskim obveznicima poreza. Da obveznici poreza znaju komu podnose porezne prijave. A zbog čega svoje poštenje moraju dokazivati sami poreznici, a ne umjesto njih državni tužitelji.

‘Kvaka’ s ovim ‘rješenjem ODO-a’ je u magli kojom je to ‘rješenje’ obavijeno. S obzirom na to da je podnositelj kaznene prijave anoniman, nije ga bilo moguće dostaviti podnositelju kaznene prijave, ali ‘rješenje ODO-a’ nije dostavljeno ni drugim strankama.

Za to ‘rješenje ODO-a’ od 22. travnja 2011., dakle gotovo godinu i pol, ne znaju ni u Ministarstvu financija. Kad sam suprotno neistinitoj tvrdnji odvjetnika Rikarda Perkovića provjeravao što je s postupcima u sklopu unutarnjeg nadzora, 6. kolovoza 2012. iz Ministarstva financija su odgovorili: ‘Na zahtjev Županijskoga državnog odvjetništva u Zadru dostavljena je cjelokupna dokumentacija radi provođenja izvidnih radnji, s obzirom na to da su prijave zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela u nadležnosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske’.

Pitam javno Državno odvjetništvo (jer pitao sam i službeno, ali do danas bez odgovora) zašto ‘rješenje ODO-a Zadar K-DO-548/10 od 22. travnja 2011. nije dostavljeno Ministarstvu financija te gdje je ‘cjelokupna dokumentacija’ iz Ministarstva financija dostavljena, navodno, ‘Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru’?