Saznajte zasto vas svrbi lijevi dlan

Prošlu je godinu omiški tekstilac završio s dobiti, malom, ali ipak dobiti. Oduljilo se preseljenje s atraktivne lokacije na omiškoj plaži pa nije bilo druge nego posvetiti se unapređenju proizvodnje i prodaje. U budućnosti se ipak više računa na turizam jer tvrtka nakon preseljenja na sadašnjoj lokaciji kani graditi hotel s četiri zvjezdice.

Dok se hrvatska tekstilna industrija bori za opstanak, dalmatinski proizvođač trikotaže Galeb iz Omiša još drži glavu iznad vode iako su profiti tek malo veći od nule. Taj proizvođač rublja, koji se voli pohvaliti da u svojim pogonima zaokružuje cjelokupan proizvodni proces jer posjeduje vlastite tehnoški dobro opremljene pletionice, sam dorađuje proizvode i proizvodi gotovu konfekciju, 2011. godinu zaključio je s pozitivnom nulom. Uz ukupne prihode malo veće od 59 milijuna kuna ostvarili su dobit od 167 tisuća kuna. Njihova tvrdnja da su dobri u prilagodbi pokazala se točnom jer su godinu dana prije rezultati bili lošiji. Tako je tvrtka u 2010. godini uprihodila 56,5 milijuna kuna, a gubitak je bio 851 tisuću kuna. Napredak je u 2011. u odnosu na godinu prije postignut i zbog smanjenja broja zaposlenika, s 350 na 336.

Generalni direktor Galeba Stjepan Pezo zadovoljan je rezultatima, ali je oprezan u iznošenju prognoza za 2012. – Rezultati za 2012. ovisit će o poslovanju u turizmu jer u svom portfelju imamo Kamp Galeb u Omišu. Također, ovisit će o prodaji na izvoznim tržištima na kojima smo intenzivno radili u prethodnom razdoblju – u Rusiji, Francuskoj i još nekim zemljama Zapadne Europe, te o širenju maloprodajne mreže – izjavio je Pezo.

Omiški tekstilac, osnovan 1951., u gotovo 61 godini postojanja prošao je sve i svašta. Neke od najtežih dana zasigurno je preživio početkom novog milenija, tijekom privatizacije na hrvatski način. Ne voli se sjećati 2003. kada je na čelo Galeba postavljen Robert Krasić nakon što je tu tvrtku preuzeo Tekstilpromet iz Zagreba. Sin državne revizorice Šime Krasić donio je velike nevolje i strah za poslovnimima pa je sindikat tekstilaca u to vrijeme upozoravao da nova uprava želi ukinuti proizvodnju i rasprodati nekretnine tvrtke. Tog se razdoblja ne želi prisjećati ni sindikalni povjerenik u Galebu iz Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske Božidar Borovec. – Zašto prizivati ta ružna vremena koja su definitivno iza nas kada danas imamo radna mjesta i tvrtku koja stoji na svojim nogama – rekao je Borovec.

Iako je tadašnja javna sindikalna upozorenja Robert Krasić oštro opovrgnuo, nije se zadržao u svojoj fotelji. Zašto mu je Galeb bio primamljiv te da sindikalna upozorenja nisu bila bez razloga – jasno je čim se pogleda lokacija te tvrtke. Naime, pogoni trikotaže Galeb smješteni su na dvjema lokacijama ukupne površine od 8553 četvornih metara, a jedna od njih je najatraktivnija u Hrvatskoj – omiška pješčana plaža. Zemljišta su još 2007. procijenjena na 500 eura po četvornome metru, a cijena zbog ekskluzivnosti lokacije, unatoč padu cijena na tržištu nekretnina, nije mnogo varirala. Stoga Galeb u svojem vlasništvu ima nekretninu vrijednu oko 4,3 milijuna eura.

Nakon Krasića na čelo tvrtke dolazi tada 30-godišnji menadžer za odnose s klijentima u PBZ-u Stjepan Pezo, koji tvrtku vraća u život. Hvata konce i tvrtku usmjerava prema razvoju maloprodajne mreže u Hrvatskoj i regiji. Od početka mu je bila i razgranata maloprodajna mreža u kojoj je i Lantea njegova vlasnika te ujedno i najvećega domaćeg kupca Tekstilprometa. Pezo se bavi razvojem novih proizvoda, plasmanom na nova izvozna tržišta i certificiranjem za standard ISO. – Galeb je odličan i na području inovacija, a najvažnije su funkcionalno zaštitno rublje, sportsko rublje i antialergijski program namijenjen osobama s kožnim alergijama – istaknuo je Pezo. Ubrzo su se vidjeli rezultati, a od 2008. u industrijskoj branši čak bi se mogli nazvati i respektabilnim. Tada Galeb ostvaruje ukupne prihode od 58,7 milijuna kuna, s time da je udio izvoza bio 27 posto, oko 15,7 milijuna kuna. Galeb ostvaruje i dobit od 2,8 milijuna kuna. Godinu dana poslije tvrtka i dalje posluje s dobiti, ali mnogo manjim nego prije. Dobit je pala na 208 tisuća kuna, a udio izvoza u prihodima raste na 34 posto.

U tim godinama Galeb se spominje i u pokušajima preuzimanja posustalih hrvatskih tekstilaca, iako nijedan pokušaj nije realiziran. Spominjao se 2008. kao jedini mogući kupac imotskog Trimita, ali unatoč otkupljenoj dokumentaciji Galeb nije dao ponudu Hrvatskom fondu za privatizaciju. Godinu dana poslije našao se u konzorciju više tekstilnih proizvođača u pokušaju preuzimanja Pamučne industrije iz Duge Reze. Preljevanje opće gospodarske krize u svijetu i Hrvatskoj Galebu u 2010. donosi gubitak, ali udio izvoza u prihodima ostaje relativno dobar te iznosi 28 posto.

Osim Tekstilprometa u Hrvatskoj kupci Galebovih proizvoda u inozemstvu dolaze iz Slovenije, a najveći je klijent i zastupnik tvrtka Galeb Trade iz Ljubljane. Još jedan veliki kupac dolazi iz BiH, a odnosi se na Tekstilpromet Mostar koji je zastupnik za to tržište. – Bitno je naglasiti da nijedan od naših najvećih kupaca, Tekstilpromet iz Zagreba ili onaj iz Mostara kao ni Galeb Trade, nema iznad 15 posto udjela u prihodima – istaknuo je Pezo.

Jedan od faktora koji utječe na poslovne rezultate tog tekstilaca jest Kamp Galeb koji tvrtka ima u vlasništvu. S obzirom na to da je turizam izvozna grana koja donosi svjež kapital, zasigurno i Kamp Galeb osigurava priljev sredstava za potrebnu likvidnost. Važan je klijent omiškoga Galeba i država s kojom su u 2011. sklopili ugovore vrijedne gotovo 4,1 milijun kuna, s Ministarstvom unutarnjih poslova (MUP) i Ministarstvom obrane (MORH), a oni su sudjelovali sa 6,9 posto u prihodima tvrtke. Takav posao sklopljen je i u ožujku ove godine s MORH-om, a poznat je i ugovor iz 2010. kada je Galeb sudjelovao u izradi policijskih odora s još devet hrvatskih tvrtki.

Pezo kaže da planiraju sklopiti još poslova s državom, posebno s potencijalnim korisnicima negorivog rublja namijenjenog vatrogascima i specijalnim postrojbama koji su izloženi povećanom riziku od kontakta s vatrom. Galeb u planu ima i preseliti tvornicu u omišku poslovnu zonu Gata kako bi se oslobodilo vrijedno zemljište na plaži. U Galebu kažu da je nakon službene najave taj plan zastao. – Stalo se već na prvom koraku zbog administracije odnosno prevaranja zone u poslovnu i opremanja odgovarajućom infrastrukturom. Trebaju se uključiti Grad, županija i Ministarstvo gospodarstva kako bi zajedno osigurali što skorije preseljenje te da se sadašnja lokacija iskoristi u turističke svrhe – kaže Galebova voditeljica marketinga Julija Hrstić. Dodaje da bi nakon preseljenja na omiškoj plaži, kako je to predviđeno prostornim planom, niknuo hotel s najmanje četiri zvjezdice, a što planiraju realizirati vlastitim ili ulaganjem s nekim drugim.

Osim administrativnih problema omiški Galeb muče još neki tradicionalni hrvatski problemi. Ponajviše se odnose na uvoz neispravne robe i nelagodnu konkurenciju, odnosno proizvodnju na crno, pri čemu poslodavac ne plaća doprinose i ostala davanja državi te tako postiže znatno manju cijenu rada i niže ostale troškove. Na izvoznim tržištima najveći je problem te tvrtke tečaj eura koji ne pogoduje izvozniciima.

Sve te probleme nastoje prevladati pridavanjem posebne pozornosti kvaliteti i udobnosti svojih proizvoda. Sirovine nabavljaju od renomiranih europskih dobavljača te dobivaju proizvod koji zadovoljava visoku kvalitetu i ekološke norme. Pezo ističe da je najviše ponosan zbog zadržavanja udjela na tržištu te zdrave klime u tvrtki u kojoj su sinergijom razvoja novih proizvoda, financijske stabilnosti i marketinške komunikacije postigli spomenute rezultate.

• Također, stalno unapređujemo proizvodnju primjenjujući nova znanja i tehnologije s naglaskom na kvalitetu – zaključio je Pezo.