Premda je očito da Milanovićeva vlada nije sama u stanju pronaći odgovarajuću formulu za poticanje rasta, za pomoć se nije obratila nijednom institutu, akademskoj zajednici ni konzultantskoj kući. Povećanje broja turista na Jadranu u prvih sedam ovogodišnjih mjeseci jedini je pokazatelj kojim Vlada može biti zadovoljna. Svi ostali, naime, od proizvodnje do potrošnje, toliko su potonuli da analitičari govore kako Hrvatska više nije u stagnaciji, pa ni u recesiji, nego u dubokome gospodarskom glibu iz kojeg će je teško izvući aktualna vlast. I to zato što je potpuno nepripremljena krenula u svoj četverogodišnji mandat, a ni poslije nije sama našla formulu za poticanje rasta niti je, koliko je poznato, posegnula za mišljenjem struke.
Ekonomska analitičar i konzultant Damir Novotny kaže da, koliko je njemu poznato, Vlada ne iskorištava ni pamet ekonomista pojedinačno ni spoznaje ekonomskih instituta, a ni akademskih zajednica ni konzultantskih kuća, u kreiranju ekonomskih politika. Ove potonje planira se angažirati u prodaji javnih poduzeća, odnosno reviziji poslovanja tih poduzeća. Nespremnost na konzultacije Novotny tumači nedostatkom kompetencije.
Poznato je da sve europske vlade imaju jake savjetničke timove i da prihvaćaju njihove preporuke. Osim toga je po tome poznata njemačka koja od sredine 70-ih godina angažira vodeće ekonomiste za ključne gospodarske politike. Kod nas, nažalost, u Vladi nema dovoljno ekonomista, a u njezinu vrhu prof. Grčić jedini je ekonomist od formata koji može razumjeti ekonomske procese, ali nije uključen ili nije dovoljno uključen u donošenje glavnih strateških odluka – ističe Novotny.
Podsjeća kako se HNB godinama koristi uslugama inozemnih savjetnika u vezi s monetarnom politikom, a preporučili su ih MMF i Svjetska banka. I neki naši ekonomisti bili su angažirani, npr. bivši guverner Marko Škreb, u bosansko-hercegovačkoj i albanskoj središnjoj banci desetak godina. Dakle, ističe Novotny, kad je riječ o monetarnoj politici, i nije tako loša situacija, ali jest u tzv. političkoj ekonomiji u kojoj politika prevladava u odnosu na ekonomske teme, pa je i ekonomija uvijek u drugom planu u Vladinim politikama. Uz to Vladinu politiku definiraju ljudi postavljeni na ministarska mjesta.
Za ravnateljicu Ekonomskog instituta Sandru Švaljek žalosno je to što Vlada ne doživljava institut kao svoje think tankove, ne samo zato što njihov rad financiraju porezni obveznici nego i zato što bi trebali ‘biti neka mjesta promišljanja ekonomske politike’. Ekonomski institut napravio je jedan projekt za Ministarstvo poduzetništva, po nalogu Vlade rade tzv. cleaning start te dva trajna projekta za Ministarstvo financija, ali, ističe Švaljek, nije riječ o projektima koji bi utjecali na oblikovanje ekonomske politike.
