Home / Biznis i politika / Hrvatska nema petlju i nije spremna zatražiti reviziju javnog duga

Hrvatska nema petlju i nije spremna zatražiti reviziju javnog duga

Čovjek koji je iznenadio na izborima ne samo da zna što neće nego i što hoće. Laburist Dragutin Lesar ni ljeti se ne odmara, nego žestoko napada vladaču optužujući ih da su ljetnu žegu iskoristili za nezakonitu rasprodaju državne imovine, bez ikakve rasprave, bez pristanka saborskih zastupnika. Prodaja dobrostojanih HBP-a i Croatia osiguranja samo zbog kratkoročnog financiranja deficita za Lesara je znak pomanjkanja pameti i potvrda da vrh nema pojmja kamo idemo, a nema pojmja zato što nemamo nikakvu stratešku viziju.

  • Vladinu namjeru da počne prodavati državnu imovinu ‘lovite’ na proceduri. Ne misliš valja da će je to zaustaviti? – U Saboru odlučuje većina, mogu izglasovati odluku kakvu žele, ali ako je zakonom propisano da Sabor donosi strategiju upravljanja državnom imovinom, onda je Vlada mora predložiti. Vrhunski je politički bezobrazluk što je Vlada čekala da završi proizvodnju i nakon toga počela pripremati privatizaciju. Za vladavine HDZ-a nije bilo čudno što vlast izbjegava primjenu zakona, ali od ove se Vlade očekivalo da poštuje zakonodavnu proceduru. Ovako nemamo ni strategiju gospodarskog razvoja, nemamo strategiju upravljanja državnom imovinom, nemamo popis državne imovine, imamo samo popis poreznih dužnika.

  • Ali bi za prodaju Vlada dijelom ima u gubici javnih tvrtki, koji premašuju 360 milijuna kuna. – To što je netko krao nije opravdanje za privatizaciju. Prije bih se pitao nisu li se takvi ljudi namjeravali u javne tvrtke kako bi gubici bili izlika za prodaju. Smijenili su kompletne uprave i nadzorne odbore, postavili svoje ljudje, rekli da preuzimaju odgovornost, a sad ne znaju upravljati tvrtkama. U normalnoj bi zemlji nakon toga netko dao ostavku.

  • Zašto u Saboru niste inzistirali na strategiji? – Naravno da jesmo, rasprave o tome vode se u posljednjih godinama, kad više nema novinara ni TV prijenosa.

  • A zašto o tome ne raspravljate kad su novinari u Saboru? – Zato što bi se tada morao kršiti Poslovnik. Zato o upravljanju državnim resursima i strategiji gospodarskog razvoja u ovom razdoblju Sabora uopće nije bilo rasprave. Premijer nije bio u Saboru od travnja, kad je održano drugo i posljednje aktuelno prijedlog, nije održao nijednu konferenciju za novinare. Produljenjem proizvodnje sjednice od travnja do sredine srpnja izbjegnuli su dva aktuelna prijedloga, zato u Saboru nemamo s kime otvarati teme. Da je donesena strategija upravljanja državnom imovinom, raspravljali bismo i o strategiji gospodarskog razvoja. Sad najavljivaju da će nas spastiti investicije javnih poduzeća koja su u gubicima 400 milijuna kuna i duguju četiri milijarde. Što to znači? Da će te tvrtke uzeti kredite, nešto sagraditi prema Čačićevu modelu, onda reći da država nije dobra gospodarica i dati ih u koncesiju ili privatizirati?

  • Namjeravaju, kažu, javnim investicijama potaknuti privatne. – Razgovarao sam nedavno s menadžerima u HUP-u o tome zašto privatni sektor ne investira. Od sedam razloga koje su nabrojili navest ću dva. Prvi je antipoduzetnička klima. Kad sam molio da mi razjasne tu floskulu, objasnili su da lokalna samo-uprava blokira investitore koji nisu politički podobni. Ako je investitor iz političke opcije suprotne lokalnoj vlasti, neće moći investirati. Govorili su zapravo o političkoj korupciji.

  • A nije stvar u birokraciji? – To je očito manji problem. Drugo, smeta im nešigurnost porezne politike, jer često izmjene ne dopuštaju dugoročno planiranje. Poruka je sljedeća: prestanite mijenjati poreznu politiku bar četiri godine. Treća važna stvar jest to da nakon ulaska u EU Hrvatska na tržištu Cefe više neće biti povlaštena partnerica. Četvrtinu izvoza ostvarujemo na tom tržištu, a u strukturi s 40 posto prevladava hrana. Koju strategiju imamo kad se to dogodi? Nećemo to javno priznati, ali hrvatske tvornice sele proizvodnju u BiH i Srbiju.

  • O tome je Lider već pisao. – Unatoč tomu poduzeća se i dalje potajno sele u BiH i Srbiju da bi ondje dobila domaći status. A sve što se odseli gubitak je radnih mjesta u Hrvatskoj. Kakva nam je strategija? Rekli su da će Neven Mimica nešto dogovoriti pregovorima u Bruxellesu. Što kad su pregovori završeni? Ni o tome se u Saboru nije raspravljalo. Kako to onda pomažemo privatnom sektoru? Tako da smanjujemo javni sektor? Ja sam za to da povećamo privatni.

  • Nije li izmjena kolektivnih ugovora u javnom sektoru put prema tom cilju? – Sakaćenjem kolektivnih ugovora Vlada je pridobila zaposlene u realnom sektoru dajući im lažna obecanja kako će to spastiti Hrvatsku. A neće. To neće otvoriti ni jedno novo radno mjesto u realnom sektoru. Kad u javnom sektoru smanjite nešto za jedan posto, u privatnom sektoru imate pad od dva posto. Kupovna moć građana najveći je korektiv gospodarskog razvoja; kada ona pada, ne možete povećati proizvodnju jer je nemate komu prodati. Realne su place u ovoj godini pale, to pokazuje i pad prometa na malo od 5,1 posto. Rezultat toga bit će višak radnika u realnom sektoru – krug se tako zatvorio.

  • Osim ako se ne okrećemo inozemnom tržištu. Zašto se u Saboru ne raspravlja ni o izvozu? – Zato što se ne raspravlja ni o strategiji razvoja. Zato što se u Saboru ‘stanacaju’ izmjene zakona, a kad pitamo za strateške okvire, kažu: ‘Mi preuzimamo odgovornost, to je naš plan.’ Koja je industrija uopće sposobna izvoziti? U sljedećih nekoliko godina trebala bi iako velika financijska inicijativa privatnom sektoru da bi mogao biti konkretan u izvozu.

  • Čija je zadaća tražiti nova tržišta? – Naravno da država mora usmjeravati privatni sektor na nova tržišta, ali za to treba imati analize i podatke o potražnji. To je posao gospodarske diplomacije. Što radi naša? Strategija razvoja služi da se otkriju sektori u kojima imamo izgleda. Kad nemate strategiju, nastaje ključni problem – Hrvatskom upravljaju strane banke. I umjesto da od HBP-a napravimo jaku nacionalnu instituciju koja bi mogla držati trećinu tržišta i znatno utjecati ne samo na kamate nego i na to koji će se sektori financirati, oni će banku prodati.