Iako je utješno što se problemi ne događaju samo nama, strašna je spoznaja da je mnogo zemalja i njihovih državljana biralo ili bira korumpiranu i klijentelistički usmjerenu elitu koja nema kvalitetna rješenja za budućnost.
Istodobno sam razgovarao s kćeri vlasnika obiteljskog restorana u Tarvisiju, zgrnutom novim poreznim mjerama talijanske vlade. Naime, svakog vikenda, posebice u turističkim odredištima, Financijska policija (Guardia di finanza) zaustavlja skuplje automobile i kontrolira podrijetlo imovine, tj. koliko poreza plaćaju vlasnici. Tvrde da svaka malo veća transakcija na kreditnoj kartici ili podizanje iznosa većeg od nekoliko stotina eura iz banke može biti povod za kontrolu. Da bi otišla u kupnju ili na odmor u Rovinj, dizala je gotovinu desetak tjedana – svaki tjedan 200 eura. Ima li neodlazak na godišnji odmor mnogih Talijana dijelom veze sa psihozom nastalom zbog radikalnih poreznih mjera? Vjerojatno ima, zato je to dobar primjer kako se može učinkovito češljati baza poreznih dužnika i gotovo ih hvatati na cesti (subotom se sve češće vozi drugi, manji kućni automobil) ili kontrolirati svaka tjedna transakcija iznad 500 eura. Ipak, svaka takva mjera ima i negativne učinke: manji interes za poduzetništvo, manju potrošnju u turizmu i općenito ugoštajstvu te polariziranje društva.
Kad se u Italiji 90-ih pokrenula akcija ‘Mani pulite’ (‘Čiste ruke’) i prekinula 50-godišnja praksa kriminalnog financiranja stranaka (ali i njihovih čelnika), činilo se da s propašću tradicionalnih stranaka završava jedna era i da će ta velika, bogata zemlja postati kvalitetnije mjesto za život te južnoeuropski uzor. Međutim, nakon akcije pojačali su se populizam i klijentelizam (Berlusconi), a propast tradicionalnih stranaka prouzročio je rađanje čudnih populističkih koalicija i regionalnih separatističkih pokreta (Lega Nord – Sjeverna liga).
Dakle, ni članstvo u najelitnijem klubu G7, NATO-u i eurozoni ni razvijeni turizam i izvozno orijentirana industrija nisu Italiju spasili od populizma, klijentelizma, porezne evazije te posvemašnje krize, vidljive svakomu tko češće i dulje dolazi u tu zemlju. Očito treba učiniti još više i proteklih je 20-ak godina velikim dijelom izgubljeno jer je nakon rušenja starog sustava 90-ih postojala prilika da se promijeni društvena svijest i rast BDP-a uloži u kvalitetne razvojne projekte. Međutim, Talijani su glasovali za Berlusconija i Sjevernu ligu – koji su očito korumpirani i društveno neodgovorni. I sad tehnička vlada gasi požar i prisiljena je na drastične kontrole i nepopularne poteze kako bi napunila državnu blagajnu.
