Sretnik je svatko komu je biznis pao manje od 20 posto. Najbolja strategija za održavanje tržišnog udjela uključuje očuvanje razine kvalitete proizvoda/usluga, poštovanje rokova, prilagođavanje potrebama klijenata i uvjetima poslovanja, diverzifikaciju portfelja klijenata, fokus na strana tržišta, pravilnu kontrolu troškova te planska ulaganja.
Kriteriji su se promijenili, spustila se letvica kojom se mjeri uspjeh pojedine kompanije. Umjesto rasta prihoda, sad je dobro imati pad koji nije premašio 20 posto u odnosu na prekriznu 2008. jer je više poduzeća u međuvremenu zabilježilo mnogo veći pad poslovnih prihoda. Za mjerenje nečijeg uspjeha trenutačno su od prihoda važniji zadržavanje tržišnog udjela, razina učinkovitosti te visoka iskorištenost kapaciteta. Takav pad je bolan. A još je bolnije kad pritom i nešto izgubiš. Novčanik, olimpijsku medalju ili, ako ćemo preslikati na ekonomski život tvrtki, prihode i dio tržišnoga kolača. No frustracije stalnim padovima u krizi koja prožvače i ispljune natjerale su na drugačiji način razmišljanja. Letvica se spustila i među nekim se poduzetnicima čak može čuti: ‘Uspjeh je ako u ovoj krizi pad nije veći od 20-ak posto’. Koliki je pad zapravo podnošljiv, odnosno koliko si pad neka tvrtka može ‘priuštiti’, gleda li se u odnosu na pad branše, ovisi o mnogo faktora.
Dokle god poslovni model obavlja automatsku prilagodbu povećanjem efikasnosti, odnosno čak i ciljano sugerira izlazak iz neke djelatnosti, pad je svakako lakše podnijeti. Najvažnije je da tvrtke teže prema što većoj razini iskorištenosti kapaciteta, što je često mnogo važniji faktor koji bi određivao podnošljivost.
