Pri ostvarenju velikih infrastrukturnih projekata prije svega treba imati na umu njihov dugoročan utjecaj na opstojnost države pa makar to značilo da će biti nešto skuplji.
Propitujući stabilnost granica svog imperija Franjo Josip je uočio da mu je jugoistočna granica tanka, demografski nedovoljno ukorijenjena prema Srbiji i ostacima Otomanskog Carstva. I dao je nalog da se napravi projekt željezničke pruge Mostar – Dubrovnik. Priča kaže da su najbolji austrougarski inženjeri napravili trasu pruge, najbolju s inženjerskog stajališta, koja najlogičnije prati datosti reljefa pa je zato najjeftinija… No car navodno nije bio zadovoljan. Tražio je da se trasa promijeni tako da pruga prolazi područjima koja nastanjuje pretežito katolički (hrvatski) živalj jer je u njemu vidio jamstvo za stabilnost jugoistočne granice svoga carstva. I bi po carevom. Pruga Mostar – Dubrovnik nije spasila imperij Franje Josipa od propasti, ali je i s dolaskom novih državnih aranžmana dugoročno osigurala opstojnost Dubrovnika kao hrvatskoga grada. Pruga je, također iz strateških razloga, ukinuta sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No za našu priču ovdje nisu bitna daljnja povijesna zbivanja, metoda je bitna. Da bi strateški učvrstio granice imperija Franjo Josip je demografsku logiku stavio ispred inženjerske. Kratkoročna ekonomska logika bila je u trećem planu. I za trasu irelevantna. Pruga je bila u službi strateškog cilja: dugoročnoga održivog razvoja dubrovačkog zaleđa. I on je postignut.
A sad pređimo s Franje na Roberta. Robert Schuman, francuski političar i državnik, jedan je od začetnika EU. Dok je još učio vođenje politike, Robert Schuman se tridesetih godina prošlog stoljeća zaputio na istraživačko putovanje po bivšoj Kraljevini Jugoslaviji, poglavito po BiH. Francusko-srpsko prijateljstvo i savezništvo s beogradskim režimom bili su neupitni, diplomatski odnosi na najvišoj razini. Ipak, Robert je išao pro-vjeriti ono što političari govore, diplomati pišu tajno, a novinari javno. I njegove terenske bilješke bile su vrlo različite od diplomatskih nota, govorile su o državnom teroru nad nesrpskim stanovništvom, doveo je u pitanje opstojnost takve državne zajednice. Ni ovaj put daljnja povijest nije bitna, bitna je metoda – nema ozbiljne državne politike bez poznavanja terena, kako vlastitog tako i suparničkih.
