Poremećaji koji se događaju bilo gdje na svijetu utječu i na nas. Stoga sustav mora biti sposoban razviti žilavost za preživljavanje u nenadanim situacijama.
Svatko od nas ima odgovornost jačanja vlastite žilavosti: imati cilj kako želim živjeti, učiti, nesebično surađivati, štedjeti i čuvati zdravlje. S takvim obrambenim mehanizmom iznenađenja će biti manje neugodna situacija se komplicira, sve poremećaje u svijetu teško je predvidjeti jer i oni daleki utječu na nas. Za preživljavanje u takvim uvjetima treba znati kamo idemo i jačati sposobnosti koje će nas do tamo odvesti, a to su znanje, suradnja, štednja i zdravlje. Na ovim smo prostorima stalno u krizi, ali ovaj je put kriza drukčija. Promjene su velike i nekontrolirane: Slovenija muči muku s likvidnošću banaka i povećava javni dug, austrijske tvrtke prodaju imovinu na jugoistoku Europe, talijanske su banke pred najnižim ocjenama kreditnog rejtinga, Njemačka se muči s grčkim dugom, a ni ostatak Europe nema jako pozitivne prognoze. Ako mislite da će opet nas izvući turizam ili odlazak na rad u inozemstvo, varate se. Turisti zbog krize ne troše mnogo, a s rastućom stopom nezaposlenosti teško je vjerovati da će Europa vapiti za našim radnicima. Ispromana formula preživljavanja na ovim prostorima istrošila se.
Da bi predvidjele i na vrijeme isplanirale reakcije na poremećaje, velike korporacije, ali i državni sustavi, tradicionalno koriste scenarije u procesu planiranja. Npr. Njemačka se već priprema na mogućnost pada eurozone, a takvi se scenariji već simuliraju i korporativnim poslovnim planovima. Prednost takvog pristupa pravovremeno je planiranje reakcije ako se scenarij realizira. No to je ujedno i najveći nedostatak jer u današnjem brzom i međusobno povezanom svijetu sve je manje toga predvidivo. Poremećaji koji se dešavaju daleko utječu i na nas. Npr. nesreća u japanskoj nuklearnoj elektrani negativno je utjecala na cijene energije u cijelom svijetu, a val se sjevernoafričkih pobuna prelio na Bliski Istok. I naša Ina, zbog gubitka naftnih polja, itekako osjeća posljedice građanskog rata u Siriji.
Priprema za preživljavanje u takvim uvjetima u poslovnoj terminologiji naziva se ‘resilience’, a definira sposobnost sustava da razvije ‘žilavost’ za preživljavanje u nenadanim situacijama. Ne tako davno na ovim se prostorima sustav priprema na iznenađenja zvao ‘Ništa nas ne smije iznenaditi’ ili NNNI. Time se bivša država pripremala protiv vanjskih neprijatelja koje nije mogla kontrolirati, a to je točno što nam i danas treba u borbi protiv nenadanih poremećaja. Odlična je spoznaja da smo se s takvim konceptima već susretali jer je lakše definirati što sada treba napraviti. Čitajući knjigu ‘The Age of Unthinkable’, koju je napisao J. C. Ramo, i povezujući trendove koje pratimo u A. T. Kearneyju, mogu zaključiti da mi trebamo izgraditi žilavost postavljanjem zajedničkih ciljeva i usklađenim jačanjem znanja, suradnje, štednje i zdravlja.
