Nakon dva totalna pronašaja od albuma, Linkin Park ponovo je napravio nešto donekle zanimljivo. Njegov novi album ‘Living Things’ je dosta dobar, pogotovo kad ga se sagledava u kontekstu cjelokupnog opusa te nu-metal, rap-metal, rock grupe. Naime, u granicama koje si je zadao, teško je biti naročito inovativan, pa je između repanja Mikea Shinode i pjevanja i vrištanja Chestera Benningtona Linkin Park bio onoliko uspješan koliko su bile njihove melodije.
Nakon ‘Hybrid theory’ činilo da su mu dobri taktovi postali više iznimka nego pravilo. Međutim, slušajući ‘Living Things’ dobije se dojam da je malo konsolidirao svoje namjere i ambicije te napokon složio dobar uradak. Prvi singl se (osim) svojim antiratnim porukama ne izdvaja naročito, međutim, eksperimenti poput pjesme ‘Lies greed misery’, koja kokeira s drum&baseom i dubstepom te glasna rap-metal ‘Victimised’ otvaraju nova vrata za Linkin Park.
Valja izdvojiti i glasnu rock pjesmu ‘I’ll be gone’, malo laganiju ‘Roads untraveled’, zanimljivu ‘Until it breaks’, koja funkcionira savršeno osim nažalost u refrenu, te prvu i posljednju pjesmu s albuma, koje lijepo zaokružuju priču sa snažnim sintezajzerima i potresnim gitarističkim dionicama.
