Home / Biznis i politika / Dramatične poruke

Dramatične poruke

Naizgled paradoksalno, ali obnovljeni i ojačani HDZ ojačao bi i Milanovićev položaj, prisilio ga da unutar postojećeg sustava ojača tim i vodi Vladu do novih izbora. To je najstabilnija opcija.

Poruke su izrazito dramatične, možda dijelom i zato da potaknu premijera na akciju i da mu olakšaju djelovanje. Ali nije ih lako provesti čak ni u razbljaženoj varijanti: udaraju na političku arhitekturu Vlade, udaraju na među-stranačke i unutarstranačke odnose koalicijskih partnera, udaraju na premijerovu taštinu.

Ključ je promjena u ruci premijera Milanovića. Ma što tko misli o premijeru i njegovim liderskim kapacitetima, u ovoj je situaciji jedino on taj koji može inicirati kvalitativne promjene u upravljanju zemljom, jer ni nekontrolirani bunt ni prijevremeni izbori nisu rješenje. Proizveli bi nestabilnost, produbili gospodarsku krizu, a s obzirom na stanje u oporbi nije vjerojatno da bi donijeli neku kvalitativnu promjenu u upravljanju. Uz to, proizvodnja kaosa i nestabilnosti mogla bi ipak odgoditi ostvarenje strateškog cilja – ulaska u EU u srpnju iduće godine. Uspije li premijer ukrotiti vlastitu taštinu, dramatika poruke dr. Gabrića može mu čak olakšati nužnu rekonstrukciju Vlade, po mjeri kompetencije, a ne stranačkih križaljki. Ali ostaje mu drugi problem: politički i društveni konsenzus, odnosno barem minimum suglasnosti s političkom oporom o temama od nacionalnog interesa, minimum razumijevanja sa sindikatima i minimum povjerenja građana.

Dakle, nešto posve različito od dosadašnjeg smjera djelovanja Milanovićeve vlade koja iz već postignutih političkih konsenzusa pravi razdore, prethodno razumijevanje sindikata lošom komunikacijom i netaktičnom retorikom pretvara u sukob, ubrzano gubi potporu birača. Da bi uspio, premijer bi najesen morao pokazati jasan cilj i smjer, kompetentnije suradnike, više političke širine i spremnosti na suradnju. I trebao bi definitivno izazivati uloge profesora nacije koji stalno podučava neke deplasirane lekcije.

Džoker iz rukava sjedi na Pantovčaku – predsjednik Ivo Josipović. Nije tajna da već neko vrijeme i neki gospodarsko-politički lobiji u zemlji i dio zapadne diplomacije računaju sa znatnom ulogom predsjednika Josipovića u slučaju da se Milanović ne bude mogao nositi s izazovom gospodarske i političke krize. Josipović bi u tom konceptu trebao biti nositelj svojevrsnoga političkog konsenzusa oko stručne vlade, koja bi usred gospodarske i političke nužde značila promjenu upravljanja zemljom bez novih izbora, a uz minimum suglasnosti oporbe. Predsjedniku takva velika rola zasigurno ne bi bila mrksa. Uostalom nedavno je sam sebe definirao kao – mirnog golgetera. Ona bi mu dugoročno osigurala i primat na ljevici. Primjetno je i kako posljednjih mjeseci dva predsjednik naglašeno promiče svoju političku širinu i koncilijantnost nasuprot Milanovićevim političkim i svjetonazorskim bitkama.

U svemu tome i šef oporbe Tomislav Karamarko ima svoju ulogu. Uspije li do jeseni pokazati da njegov HDZ može ponuditi neki novi gospodarski i politički sadržaj, a ne samo zaratirati ljude i funkcije u stranci, Karamarko može presuditi u izboru modela izlaska iz krize. Naizgled paradoksalno, ali obnovljeni i ojačani HDZ ojačao bi i Milanovićev položaj, prisilio ga da unutar postojećega političkog sustava stručno ojača svoj tim i uz malo više smisla za konsenzus vodi vladu do novih izbora. A to mi se čini kao dugoročno stabilnija opcija za mlada višestranjača i mlade demokracije nego krah postojećega političkog sustava i stvaranje nekoga novog, stručnog ili nadstranačkog koji u ideji dobro zvuči… Ali ne trebamo isprobati baš svaku ideju koja na prvi pogled dobro zvuči.

Prema Meštrićevim riječima, oni obavljaju konkretni i zahtjevan posao administrativnog vođenja znanstvenih projekata, od kojih su neki vrijedni i nekoliko milijuna eura. Treba razlikovati znanstvene menadžere i glavne istraživače (engl. principal investigators), osobe koje su formalno odgovorne za projekte, a koje su po najprije znanstvenici – naglašava Meštrić.

Prema broju znanstvenih menadžera općenito prednjače biomedicina, prirodne znanosti i ICT jer imaju najviše europskih i međunarodnih projekata. Zbog toga prednost pri dobivanju statusa znanstvenog menadžera imaju vlasnici diploma iz prirodnih i tehničkih znanosti, no formalno obrazovanje u izboru za tu funkciju nije primarno.

Znanstveni će menadžer na tečajevima i radionicama naučiti osnove financijskog upravljanja, upravljanja intelektualnim vlasništvom, kružnog upravljanja projektom te javne nabave.

Prema Meštrićevim riječima, nema posebnog imenovanja za znanstvenog menadžera osim neformalne mreže ljudi koji administriraju projekte. Rezultati su povezani s brojem dobivenih i provedenih projekata po institucijama. Ta neformalna mreža uspostavljena je projektom ‘Training for EU-liason officers in Croatian Universities: pursuing Bologna and EU integration aims’ u kojem je skupina ljudi prošla izobrazbu za vođenje projekata.

Prof. dr. sc. Zdravko Lenac, pomoćnik rektora za projekte EU i inovacije Sveučilišta u Rijeci, kaže da je često teško pronaći osobu koju odlikuju izvrsne komunikacijske i prezentacijske vještine, a koja zna nacionalne i propise EU te je sposobna rješavati zahtjevne probleme i distribuirati mnogo informacija, a da to radi samo zbog dužnosti, ali ne i za plaću. Znanstvenim menadžerima zadatak je uz redoviti rad promicati programe EU i pomagati znanstvenicima u sudjelovanju u Unijinim projektima. Povezuju znanstvenike, izvore podataka i središnje sveučilišne službe za projekte. Informacije o programima i fondovima EU, novosti o proračunima i pravilima, održavanje kontakata s relevantnim osobama i nacionalnim osobama za kontakt, umrežavanje na svim razinama te pravodobno prosljeđivanje informacija zadaci su znanstvenog menadžera – kaže Lenac, napominjući da na Sveučilištu u Rijeci rad znanstvenih menadžera koordinira sveučilišni Centar za projekte EU.

Svako sveučilište samostalno odlučuje o načinu na koji će organizirati svoj sustav znanstvenih menadžera – kaže Lenac.

Prema njegovim riječima, broj znanstvenih menadžera u Hrvatskoj povećao se u posljednje četiri godine i rezultati njihova rada vidljivi su u povećanju broja projektnih prijava i odobrenih projekata na sveučilištima. Međutim, da bi se uspostavila još bolja suradnja s vrhunskim svjetskim znanstvenim institucijama, smatra da bi ih trebalo biti mnogo više.