Home / Tvrtke i tržišta / Dobar tek uz nanokuhinju!

Dobar tek uz nanokuhinju!

Iako u svijetu još nema ozbiljnih rasprava o tome koliko nanotehnologija ulazi u svakodnevnicu, sve je više primjera koji govore da je sve zastupljenija. Od primjene u zdravstvu, industriji, proizvodnji lijekova, korištenja slobodnim vremenom do novih pokušaja te visoke tehnologije da se ubaci u industriju hrane – i to upravo u onaj dio na koji su ljudi sve osjetljiviji. Znamo kako prolazi genetički preinačena hrana i koje su njezine posljedice, a sad evo i toga nanotehnološkog vala koji ne može donijeti ništa novo. Nema ni govora o velikom povratku prirodi, uzbuđeno tvrde protivnici uvođenja svih tehnoloških novosti. Pridružili su im se i neki stručnjaci koji tvrde da taj nanonapad, posebna vrsta manipulacije tvari na razini atoma i molekula, uvodi nove rizike za zdravlje ljudi i okoliša. No dok se na sve to upozorava sa svih strana, s vremenom neka neoznačena hrana proizvedena nanotehnologijom stigne na police svjetskih supermarketa.

Gdje se što proizvodi, tko to radi i kako, koliko je hrana putovala do potrošača, pitanja su koja su se pojavila kao intuitivna i praktična reakcija na sve veću uporabu kemikalija u proizvodnji hrane. Ljudi su odabrali organsku hranu jer im je stalo do zdravlja svoje obitelji i okoliša. Organska poljoprivreda također im omogućuje da podupiru integriranu poljoprivredu, ekološku i odgovarajuću tehnologiju umjesto kemijskointenzivne s industrijskim uzgojem. I ovdje se pojavljuje nanotehnologija, moćna nova tehnologija za rastavljanje i obnovu prirode na atomskoj i molekularnoj razini. Ona utjelovljuje san da znanstvenici mogu ponovno izgraditi svijet od atoma pa metodom atomskih razine manipulacije transformirati i razviti paletu novih materijala, uređaja, živih organizama i tehnoloških sustava. Svojstva nanočestica nisu regulirana istim fizičkim zakonima kao ona većih čestica, pa tako fizička i kemijska svojstva nanočestica (boja, topljivost, snaga, kemijska reaktivnost i toksičnost) mogu biti sasvim drukčija od onih većih čestica iste tvari. I sve je već na policama trgovina, stotine je već dostupnih proizvoda, od proizvoda za kuhinju, kozmetiku, kreme koje jake prodaju u tijelo, sredstava za čišćenje do prehrambenih proizvoda.

Zahvaljujući nanotehnologiji sutra će hranu dizajnirati nove molekule i atomi, ona će biti zamotana u pametnu ambalažu koja će sama moći otkriti je li proizvod pokvaren ili kojim slučajem – ekološki loš. Budući će proizvodi svakomu prema želji pojačati i prilagoditi svoju boju, okus ili hranjive tvari. U poljoprivredi nanotehnologija obećaje smanjenje uporabe raznih pesticida i poboljšanje biljnog i životinjskog uzgoja. Milijarde dolara već su potrošene za to. Koliko je prehrambenih nanoproizvoda bez oznake u svijetu, nitko ne zna. Savjetovanje Helmut Kaiser Groupa pokazalo je da ih već ima više tisuća i procjenjuje se da je tržište nanohranе vrijedno više od 20 milijardi dolara. Takva predviđanja mogu i zastrašiti jer bi se, prema njima, 2015. čak 40-ak posto prehrambene industrije u svijetu koristilo nanotehnologijom, tvrde analitičari.

Atomski inženjering mogao bi omogućiti DNK-u sjemenka da se preraspodjeli kako bi se dobila različita svojstva biljaka, uključujući boju, rast, prinose. Vrlo moćna, atomski projektirana gnojiva i pesticidi pak rabit će se održavanje rasta biljaka. Nanosenzori omogućit će rast biljaka, osigurati prisutnost hranjivih tvari, vlage, štetnika ili bolesti… Nanokapsule će uskoro omogućiti čokoladnim keksima ili čipsu da postanu zdrava hrana koja, naprimjer, čak čisti krvne žile, a ‘junk’ hrana poput sladoleda i čokolade dobit će sastojke koji će smanjiti količinu masnoća i šećera koje tijelo može apsorbirati. To se može dogoditi bilo zamjenom neke masti i šećera drugim tvarima bilo s pomoću nanočestica koje sprečavaju organizam da prihvati te tvari.

Nanotehnologija će jako produljiti rok trajanja hrane. Kompanija Mars Inc. već ima patent za pametno pakiranje (s nanotehnologijom senzora i antimikrobnim aktivatorima) koje će biti sposobno otkriti pokvarenu hranu i stvoriti nanomikrobe kako bi produljilo rok uporabe hrane, što će, naravno, ići na ruku supermarketima, koji će na polici moći držati mnogo dulje nego danas. Nanosenzori ugrađeni u prehrambene proizvode kao sitni žetoni nevidljivi ljudskom oku djelovat će poput elektroničkih barkodova. Emitirat će signal koji će omogućiti da raspoznamo svježu hranu od one koja stoji dulje i slično.

Sve se to već događa a da većina ljudi možda i ne zna da upotrebljava neke prehrambene proizvode u kojima ima nanotehnologije. Protivnici uvođenja i razvoja nanotehnologije pak smatraju da mnoge vrste nanočestica mogu povećati oksidacijski stres, što je put prema stvaranju slobodnih radikala, koji pak mogu izazvati razvoj tumora, mutaciju stanica DNK, pa čak i smrt. No pravih i jasnih analiza još nema, a tako ni akcija protiv uporabe nanotehnologije u prehrani. Sve dok toga ne bude, kompanije će se sve više koristiti tom tehnologijom kako bi im proizvodi bili što sofisticirani, primamljiviji i jeftiniji.

Tvrtke kao što su Kraft i Nestlé već projektiraju pametnu hranu koja će komunicirati s potrošačima tako da će boju, okus ili hranjive tvari moći prilagoditi – na zahtjev. Kraft razvija okus pića koje sadržava stotine okusa u latentnim nanokapsulama. Vlastita mikrovalna pećnica može se rabiti za njihovo aktiviranje i oslobađanje boje, okusa itd. Takva pametna hranu također može ‘osjetiti’ ako je pojedinac alergičan na neki sastojak pa ga odmah blokira.