Home / Biznis i politika / Vlada bez Čilićeva modela tek je utočište za umorne patricije

Vlada bez Čilićeva modela tek je utočište za umorne patricije

Josipović gleda kako da Vladu oslobodi Čačića, Milanović kako da ga zadrži. Čačić i Zlatar-Violić plaše se smjenjivanja, Jakovčić se pita odakle optužbe za bijeli prah, a Kajin kamo će ako ga izbace iz IDS-a.

Možda je pojednostavnjeno uspoređivati obiteljski sportski projekt s vođenjem vlade. Ali postavljanje ciljeva i prioriteta, stvaranje i motivacija tima, postavljanje sustava vrijednosti zajednički su svim uspješnim projektima.

Strah od smjene na tenisu Čilić su uspjeli: Marin je postao svjetska klasa s perspektivom da bude još bolji, Međugorje je postalo prepoznatljivo tenisko središte i rasadnik novih talenata. Gledajući unatrag, uspjeh Čilićevih u počecima njihova uspona izgledao je kao apsolutno nemoguća misija: nema teniskog saveza, nema novca, nema trenera, nema terena, nema inkubatora za talente… Koja se vlada ne bi unaprijed predala pred takvim izazovom i odustala elaborirajući stotinu razloga zbog kojih se to – ne može?! Moglo se. Marin je to pokazao i u nedjelju u umuškoj areni, deklariravši Španjolca Granollersa, uza suzdržane čestitke hrvatskih političkih patricija. A oni imaju druge prioritete.

Predsjednik države Josipović gleda kako da održi na okupu Vladu i prije svega kako da je oslobodi glavnoga kamena međustrančkog spoticanja – prvog potpredsjednika Radimira Čačića. Predsjednik Vlade Milanović gleda kako da održi dogovoreni međustrančki balans u Vladi, uključujući i ostatak prvog potpredsjednika Čačića, jer mu o tome ovisi saborska većina, dakle opstanak Vlade. Osim toga gleda sve zabrinutije i kako držati pod kontrolom oporbu u vlastitoj stranci, da ne bi smijenili njega. Prvi potpredsjednik Čačić gleda jesu li ga već i u stranci i u Vladi smijenile ministrica vanjskih poslova Pusić i ministrica kulture Zlatar-Violić. Ministrica Zlatar-Violić gleda da Čačić prije odlaska ipak nije smijenio nju, između dva seta u Umagu.

Ostaci pobjedničkog plijena Ministrica Pusić stabilno je pozicionirana u Vladi, ali osluškuje što to priča Marin Čilić, da mu je posebno drago pobijediti ‘doma’ i ‘za Hrvatsku’. Lijepo smo ga godinama učili da se okrene svom glavnom gradu Sarajevu, a on neće. Još se i spontano križa nakon pobjede, a indoktrinirao je i protivnika, Španjolca Granollersa, koji također mantra kako zna koliko Marinu znači pobijediti u Hrvatskoj. Samo da nije u publici ambasador David Slinn…

Vladin pouzdani koalicijski partner, vječni istarski župan Jakovčić gleda odakle mu zapravo dolaze te optužbe o korištenju bijelog praha koje plasira njegov politički proizvod za lijevo biračko krilo IDS-a Damir Kajin. Kajin gleda kamo će ako ga Jakovčić zbilja izbaci iz stranke.

Iza scene i izvan arene, unatoč političkim sukobima unutar vladajuće koalicije dijele se ostaci pobjedničkog plijena. Da je tako svoje ciljeve, prioritete i način djelovanja postavio Zdenko Čilić, danas bi zajedno s Marinom i ostalom djecom igrao badminton sa napuklim reketom u šupljim tenisicama, u vlastitom dvorištu u Međugorju. I jadikovao da se nema, da je nemoguće, da su prethodnici sve odnijeli… Ovako, dok najstariji sin Vinko prati Marina i njegovu karijeru, a nešto mladi Goran studira, tata Zdenko otvara put uspjeha najmlađem Mili, koji je navodno također teniski talent. Svatko radi ono u čemu je najbolji i nitko se ne plaši da će biti smijenjen.

Možda je suviše pojednostavljeno uspoređivati jedan obiteljski uspješni sportski projekt s vođenjem vlade. Ali postavljanje ciljeva i prioriteta, stvaranje i motivacija tima, postavljanje sustava vrijednosti zajednički su svim uspješnim projektima. I sve dok se model Zdenka Čilića ne probije do Vlade, ona će biti tek utočište za umorne patricije kojima je najveća briga – da ih ne smijene dok su na tenisu…