Slučaj Debeljaka

U njima se traže rješenja koja su do jučer bila rezervirana za znanstvenofantastične filmove u kojima se pojavljuju letjelice, automobili i druga prijevozna sredstva koje prosječan čovjek još ne može zamisliti u današnjici. Nije pritom riječ samo o najsigurnijim automobilima poput švedskog Volva, japanskog Priusa i njegovih klonova koji voze na električnu energiju i baterije ili pak Citroenovim svjetlima koja ‘traže’ cestu i u zavojima.

Stručnjaci su otišli mnogo dalje. Tako je, primjerice, Communication Consortium (C2C-CC) svjetskoj javnosti prvi put predstavio svoj komunikacijski projekt neovisan o proizvođaču ili modelu vozila. Njemački Opel bio je domaćin tog predstavljanja održanoga u GM-ovu Dudenhofen Testzentrumu u Njemačkoj. Glavni cilj razvoja novih General Motorsovih, odnosno Opelovih komunikacijskih sustava C2C (‘car-to-car’ ili ‘vehicle-to-vehicle’) bio je sprečavanje nezgoda upozoravanjem vozača o mogućim opasnostima koja mu prijeti od drugih vozila. Automobili opremljeni tom tehnologijom mogu međusobno ‘komunicirati’ i razmjenjivati informacije, primjerice o lokaciji i brzini. Vozači tako mogu biti unaprijed obaviješteni o tome da je drugo vozilo zaustavljeno na mjestu koje je teško ili nemoguće vidjeti ili da ulazi na raskrižje na kojem su i sami.

Vožnja je složena aktivnost. Znati gdje je drugo vozilo i kuda se kreće može biti jednako važno kao i kontrolirati vlastito vozilo. Tehnologijom C2C povećavamo vozačevu svjesnost o okolini kako bismo poboljšali sigurnosne uvjete na cesti, ne odvlačeći mu pozornost i sigurno ne smanjujući njegovu razinu kontrole. Šesto osjetilo obavještava vozače što se događa oko njih kako bi izbjegli nezgodu i poboljšali protočnost prometa – kaže Hans-Georg Frischkorn, izvršni direktor Globalnih električnih sustava, kontrola i softvera.

Za te sustave GM – Opel upotrebljava iskušane, po uzdane dijelove koji su već dio svakodnevnog života. Hardver se sastoji od mikroprocesora, GPS-primo predajnika te mrežnih modula za bežični LAN. Vozila uspostavljaju komunikaciju kad se približe na nekoliko stotina metara i razmjenjuju informacije o lokaciji, brzini, ubrzanju i smjeru vožnje.

Gotovo je nevjerovatno što već danas proizvođači ugrađuju u automobile. Razvijeni su posebni radari koji upozoravaju na približavanje objekata. Tako npr. Mercedesov sustav sprečavanja nezgoda Distronic Plus uključuje automatsko kočenje kad otkrije objekt blizu vozila. Posebne kamere ugrađene u vozilo prepoznaju trenutak u kojem ono prijede u drugi trak i vibracijama upravljača upozoravaju vozača na to.

Neki proizvođači ugrađuju i posebne detektore na krov automobila, poput sustava Velodyne’s Rooftop Light Detection and Ranging koji se koristi s točno 64 lasera koji na kilometar udaljenosti omogućuju pogled na svih 360 stupnjeva. Mercedesov Night View vozačima omogućuje i pogled kroz infracrvene naočale, zbog čega je noćna vožnja jednako sigurna kao i ona sredinom dana. Novi sustav koji se još testira donijet će pak dvije ugrađene kamere koje će omogućiti trodimenzionalnu sliku ceste ispred vozila upozoravajući na pješake ili mogućnost sudara. U gomili su novosti i nova GPS-tehnologija i usavršene mape svih cesta.

Visokotehnološko ljudilo zahvaća svijet brzinom svjetlosti, tvrde stručnjaci, zato se ne mogu jednostavno procijeniti granice i smjerovi u koje sve to vodi, posebice ako se zna da su automobili u svemu tome poput laganoj predjela nakon kojeg tek dolazi pravo jelo. Jedan od pravih specijaliteta svakako je potraga za zrakoplovima budućnosti. Naime, ovo što se danas nudi već je dugo poznato. U zrakoplovima je sve manje prostora i poskupljaju luksuzna putovanja. Uz to nude malo za dovoljstvo opuštanja u poslovnoj klasi i usputnog izle-

Već ima takvih letjelica, ali manjih, bez piloti i mogućnosti prijevoza ljudi. I njima upravljaju roboti. Za sada se rabe u industriji, znanosti, spašavanju unesrećenih nakon katastrofa, ali traže se i nove mogućnosti njihove uporabe. Policija ih upotrebljava za nadzor masovnih okupljanja, znanstvenici s pomoću njih snimaju životinje u teško dostupnim krajevima itd. Najzanimljivije je što se bespilotne letjelice danas mogu dobiti za samo 15-ak tisuća eura!

Zračni brod mogao bi letjeti na maksimalno 3,6 kilometara. Ako bi to zahtijevalo putovanje, letjelica bi se mogla spustiti na samo 60 metara, i to brzinom od 144 kilometara na sat, što je prosječna brzina automobila na autocesti. Zamislite samo začudene poglede vozača kad bi ugledali nepoznatu letjelicu iznad glave! I to pravi luksuzni Hilton u zraku sa svim pogodnostima koje pruža luksuzan hotelski smještaj. Veliki koncern Airbus najavio je pak da je već napravio kabinu budućnosti koja će zrakoplovima omogućiti dodatnu udobnost i luksuz. Prva, poslovna i ekonomska klasa postaju prošlost – zamijenit će ih personalizirane zone koje će nuditi fleksibilnije i primjerenije načine opuštanja, interaktivnost i radni prostor. Putnici će birati što žele: druženje u baru, videoigrice i virtualne igrice ili pak zonu za opuštanje budu li poželjeli mir i tišinu.

Iako tvrtka nije najavila kad će sve to biti moguće, većina vjeruje da bi već 2050. putnici mogli zahvaljujući toj tehnologiji pritiskom na gumb dobiti panoramski pogled, s pomoću bežične digitalne tehnologije sa svog sjedala nazvati ili uspostaviti videovezu s bilo kim u svijetu, potpuno se izolirati od drugih putnika u ‘hologamskoj čahuri’ te promijeniti veličinu i oblik sjedala kako bi putovali što udobnije. Središnji dio svakog zrakoplova bit će neuronska mreža utemeljena na ljudskome živčanom sustavu koja će svakom putniku ponuditi sve te usluge prilagođene njegovim potrebama i raspoloženju.

Osim na luksuzu putovanja stručnjaci danas uspoređuju rade na letjelicama koje se koriste takozvanim efektom tla i koje će biti kombinacija broda i zrakoplova. Lete iznad površine vode pa ispod krila nastaje zračni jastuk. Ta je ideja zapravo ‘posuđena’ od albatrosa, ptice koja lebdi nad površinom vode, zbog čega može prevladati dalek put ne trošeći previše snage. Veliki američki proizvođači zrakoplova Bell i Boeing udružili su snage u zajedničkom pokušaju stvaranja Boeing V-22 Ospreya, letjelice koja je, zapravo, kombinacija zrakoplova i helikoptera jer ne treba posebnu pistu, može uzletjeti i spustiti se vertikalno pa bi, vjeruju stručnjaci tih kompanija, u budućnosti mogla poslužiti kao zračni taksij koji bi se koristio prostorom u zraku visoko iznad prekrčanih gradskih prometnica i ogroženih vozača.

Na nedavnome sajmu u Hannoveru znanstvenici i studenti Tehničke visoke škole iz Züricha pokazali su da futurističke bespilotne letjelice mogu odigrati i – partiju tenisa. Doduše, to još nije razina igre za Wimbledon, no posjetitelji su mogli vidjeti reket pričvršćen na tim letećim robotima koji su naizmjenično udarali lopticu. Kamere na robotu snimale su je, računala izračunavala njezinu putanju i mjesto na kojem je treba dočekati te snagu uzvratnog udarca. Doista, pitanje je kamo sve to vodi…