Home / Edukacija i eventi / Vodeni svijet

Vodeni svijet

Planiram organizirati sastanak s predstavnicima institucija i lokalne zajednice na kojem će Mazzucchelli morati iznijeti konkretne planove. Škola iz 1924. i buduća Villa Floriana u koju će Talijan uložiti nekoliko milijuna eura. Ima 16 spavaćih soba, što je dovoljno da se njezina uporaba smatra privatnom.

Mazzucchellijev ranč u Lovincu veličine četvornog kilometra na kojem planira sagraditi 20-ak vila, dovesti konje te pokrenuti proizvodnju domaće hrane za vlastitu uporabu.

Kad gostima do sadi boravak u planini, mogu se spustiti u Jablanac u vilu i uživati u potpunoj privatnosti. Što bi nedostajalo da Naomi Campbell pliva tu u luci? – pita se Mazzucchelli. No prije nego što Naomi zapliva, morat će objasniti 40-ak lokalaca i 100-tinjak vikendaša da ne mogu dijeliti njezine ‘gušte’ na istome mjestu. Senjski je kraj, naime, poznat po specifičnome mentalitetu ljudi otvrdnulih od izazova Velebita, s kojima, ako se prijeđe mjera, nema šale. I vikendaši koji dolaze iz Rijeke, Zagreba, Slavonije imaju u mjestu svoju djedovinu koje se ne namjeravaju odreći.

Mazzucchelli kao poznata ličnost među prinčevima i džetsetterima može biti najbolji PR za Hrvatsku i Jablanac, ali trenutačno mu je prijeko potrebna osoba koja će diplomatski komunicirati s lokalnom sredinom. Prvu tužbu koju je doživio bila je iz Jablanca, podnio ju je vlasnik kuće na kojoj je preuredio terasu, a vlasnik poštanske zgrade u kojoj je kupio apartman, kako se žali, prijetio je da će mu slomiti noge i baciti ga u more. Prema razgovoru s Jablančanima i onima koji se tako osjećaju, nitko nema ništa protiv toga da Jablanac dobije investitora koji će mjestu udahnuti život. Međutim, svi se boje da od njegovih investicija ni Jablanac ni hrvatski turizam neće imati ništa.

Mazzucchelli smatra da je upravo hrvatski mentalitet kriv za sadašnje stanje u hrvatskom turizmu koji bi umjesto sedam mogao zarađivati i do 30 milijardi eura na godinu.

Hrvati sjede na nečemu što im preko noći može promijeniti život, no ne rade ništa u vezi s tim. Očito netko itekako mnogo profitira od te inertnosti. Za ulaganja u Hrvatsku pokazali su interes mnogi moji prijatelji, no odbio ih je birokratski sustav. Hrvatska mora pokazati da su stranci s novcem dobrodošli, inače odlaze u druge zemlje. Situacija sa zemljišnim knjigama takva je kakva jest, no postavlja se pitanje radi li netko nešto u vezi s raspetljavanjem toga ili je situacija namjerno takva da bi neki njome mogli manipulirati. To je pitanje mentaliteta, koji se mora promijeniti, kao i pristup gostima. Sve zemlje na svijetu žele turizam, ne razumijem zašto Hrvatska to ne želi – pita se Mazzucchelli.

Da pokaže da nije neki špekulant, Mazzucchelli je u Jablancu kupio grobno mjesto s kojeg ima cijelo mjesto na dlanu: – Neću biti ovdje četiri godine, koliko traje politički mandat. Ostat ću zauvijek – poručuje.

To je poruka koju trebaju shvatiti ozbiljno ne samo Jablančani nego i mjero-davne institucije koje čovjeka poput Mazzucchellija, koji je izjavio da mu nije jasno zbog čega Hrvatska ne prodaje svoje otoke, trebaju imati pod kontrolom. Razvoj hrvatskoga, turizma, pa i elitnoga, da. Ali ne pod svaku cijenu.

Nesputan životni stil u domovima koji se ljuljaju na vodi i u kojima su se ujedinili manji ugljični otisak, ekstreman luksuz te izniman komfor pravi je svjetski hit, pogotovo otkako su novi internetski milijarderi uveli novu modu u rad i stanovanje.

Energijski samostalan plutajući otok površine od 10 tisuća četvornih metara koji se koristi solarnim pločama i vjetroturbinama projektirala je austrijska kompanija Orsos Island.

Mnogo je odličnih primjera u Nizozemskoj, zemlji koja se već stoljećima bori s plimom i osekom te u kojoj je voda neprijatelj broj jedan. Naime, poznato je da oceanskog masa prodire u nizinu njezina državnog teritorija. Stoga je i goslo Nizozemaca za budućnost: Ako će se vodi ubuduće morati dati više prostora, on bi se istodobno trebao upotrijebiti za kuće i stanove.

Njihovi poznatiji polderi, građeni stoljećima i ispresijecani s mnogo plovnih kanala, bili su idealna podloga za razvoj nomadskog načina stanovanja. Naravno da su i druge zemlje, poput Francuske, Njemačke, Engleske, koje na svom teritoriju imaju plovne rijeke, mogle razviti plovlja koja su se s vremenom razvila u ploče kuće, a zatim i u plutajuće, danas sve popularnije – objašnjava nam Filip Gordon Frank, jedan od vodećih hrvatskih projekt-dizajnera, dodajući da današnja tehnologija takvim nastambama omogućuje gotovo stopostotnu energijsku neovisnost.

Zato su, nastavlja, sve popularnije i ne zahtijevaju previše dozvola i velike građevinske radove te ulaganja kao obične kuće.

Vodeni se život širi. I dok neki grade svoj život u plutajućim domovima zato što je to trend, jer su prirodno ljupci, osviješteni i zato što, naravno, imaju milijune koji im želje pretvaraju u stvarnost, drugi su primorani razmišljati o budućnosti na vodi. To je u nekim zemljama postao gotovo obvezni gradski atribut i već dulje sasvim normalan stvar. Primjerice u azijskim zemljama, poput Kambodže, Vijetnama, Tajlanda ili Kine, u kojima razina vode često raste, osobito u sezone monsuna, česta su i tzv. plutajuća sela.

Lokalno stanovništvo tako se prilagodava klimatskim uvjetima u kojima živi. Kuće su jednostavne i najčešće drvene – govori Marić, dodajući da modernih i često luksuznih plutajućih kuća sa građenih od raznih materijala ima, primjerice, u skandinavskim zemljama.

Zanimljiv je i nizozemski projekt započet prije nekoliko godina. Graditeljska tvrtka Dura Vermeer projektirala je kuće uzmijeđene debelim čeličnim stupovima koje počnu plutati kad se povisi razina vode. Arhitekt Victor Veldhuijzen van Zanten projektirao je i plutajuću javnu kuću za roterdamsku luku koja zbog svoje svestranosti, kao što je taj arhitekt svojedobno rekao, parkiralište, plutajuću cestu za prilaz te brodsko pristanište. Taj ‘vodoprobojni’ inovativni projekt projektirao je Koen Olthuis iz Waterstudija u Nizozemskoj i iskorištavat će 25 posto manje energije od konvencionalnih građevina na tlu zahvaljujući uporabi tehnike rashlađivanja vode. Možda je trend gradnje na vodi u zemljama kao što je Nizozemska najbolje opisao sâm Olthuis: Država koju ugrožava voda treba naučiti živjeti s njom, a ne boriti se protiv nje. Nije li kuća koja se malo ljuža najbolji način za ‘predaju’? Ili ako se već ne moramo boriti, a želimo brod i kuću, stan i vikendicu za odmor u jednome i za to, naravno, imamo novca, nije li kuća koja se malo ljuža na Jadranskome moru prilično dobar izbor? Maštovit, inovativan i jedinstven, u svakom slučaju, jest.

Sanjanje o životu u dvorcima, što je nekima postala java, zamijenilo je sanjanje o životu na vodi u plutajućim platformama novih naraštaja.

Projekt ‘Utopija’, avangardna vizija plutajućeg doma, nastao je suradnjom kompanija Yacht Island Design i BMT Nigel Gee. Prototip je širok i dug stotinu metara.

Nizozemski javno-privatni projekt ‘Het Nieuwe Water’ u blizini Haaga predviđa u idućih desetak godina gradnju 1200 novih zgrada. U to se također ubraja gradnja luksuznoga plutajućeg apartmanskog naselja The Citadel, odnosno, u prijevodu, Utvrda. Sagrađen na plutajućim temeljima od teškog betona, uz uporabu aluminija za fasadu zbog njegova roka uporabe i lakog održavanja, Citadel će sadržavati 60 luksuznih stanova, može služiti i kao studentski dom, jeftin hotel ili centar za azilante.